Publikacija: Pregled praksi zapošljavanja i upravljanja u javnim preduzećima Crne Gore

Sažetak: U Crnoj Gori, javna preduzeća su neizostavan segment ekonomske strukture i imaju ključnu ulogu u pružanju esencijalnih usluga građanima i održavanju infrastrukture. Definicija javnih preduzeća podrazumijeva organizacije koje su u većinskom vlasništvu države, i koje upravljaju resursima od javnog interesa, poput snabdijevanja vodom, energetikom, transportom, i komunalnim uslugama. Ova preduzeća nisu samo pokretači ekonomskog razvoja već igraju
i značajnu ulogu u zapošljavanju i socijalnom razvoju.


Crna Gora se suočava sa izazovima koji karakterišu državna preduzeća u mnogim zemljama u razvoju i tranziciji — od pitanja efikasnosti i profitabilnosti, do pitanja korporativnog upravljanja i transparentnosti. Javna preduzeća imaju značajan udio u nacionalnoj ekonomiji, a time potencijalne rizike koji proističu iz njihovog poslovanja, posebno kada su u pitanju fiskalni rizici za državni budžet.


Crnogorska zakonska regulativa se suočava sa izazovima u pogledu definisanja jasnih pravila za vršenje vlasničke funkcije države nad javnim preduzećima. Iako su neka zakonska riješenja unapređena, koji omogućava osnivanje javnih preduzeća kao društava sa ograničenom odgovornošću ili akcionarskih društava, još uvek ne postoji sveobuhvatna vladina politika ili zakon koji definiše ciljeve državnog vlasništva ili način njegovog sprovođenja. Takođe, primjetan je nedostatak centralizovanog nadzora, što dovodi do slabljenja efikasnosti i povećanja korupcije.


Ukupan broj javnih preduzeća u Crnoj Gori nije javno dostupan. Po podacima Instituta Alternativa ukupan broj javnih preduzeća je 178, od čega 55 državnih i 123 opštinska preduzeća.


U 2021. godini, Ministarstvo kapitalnih investicija uvelo je jedinicu za poboljšanje korporativnog upravljanja u državnim preduzećima, čime su napravljeni koraci ka povećanju transparentnosti i odgovornosti. Pored toga, vlada je osnovala konsultantsku kompaniju “Montenegro Works” kako bi nadzirala i analizirala finansijske performanse javnih preduzeća i
osigurala pravilnu implementaciju reformi potrebnih za povećanje njihove efikasnosti. Ni jedna od ovih inicijativa nije dala najavljene rezultate.

Zaključci:

  1. Transparentnost i odgovornost:
    • Postoji značajan nedostatak transparentnosti u poslovanju javnih preduzeća
    u Crnoj Gori, što se odražava u neujednačenom odgovaranju na zahtjeve za
    slobodan pristup informacijama.
    • Prikupljeni podaci ukazuju na značajnu varijabilnost u korporativnim praksama, od usvajanja ključnih ugovora i pravilnika do razlike u finansijskim performansama.
  2. Upravljanje resursima:
    • Pokazatelji poput rasta broja zaposlenih bez odgovarajućeg povećanja produktivnosti ukazuju na izazove u upravljanju ljudskim resursima i potrebu za
    njihovom optimizacijom.
    • Pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, iako široko usvojeni, trebaju kontinuiranu reviziju i ažuriranje kako bi se osigurala pravilna implementacija i izbjegle zloupotrebe.
  3. Korporativno upravljanje:
    • Uprkos određenim pokušajima za unapređenje korporativnog upravljanja,
    trenutne mjere nisu u potpunosti efikasne i zahtijevaju dodatne reforme kako
    bi se osigurala veća efikasnost i manja korupcija.
    • Centralizovano nadzorno tijelo, koje bi koordiniralo upravljanje javnim preduzećima, moglo bi pomoći u poboljšanju njihove efikasnosti.

Preporuke:

  1. Jačanje institucionalnih okvira:
    • Potrebno je unaprijediti zakonodavstvo kako bi se osigurala jasnija definicija
    ciljeva državnog vlasništva i efikasnosti u sprovođenju vlasničkih prava.
    • Nužna je implementacija i striktno poštovanje pravilnika o poslovnoj tajni, s
    ciljem zaštite komercijalnih i poslovnih interesa preduzeća.
  2. Uspostavljanje transparentnih procedura:
    • Postoji hitna potreba za povećanjem transparentnosti u javnim preduzećima,
    posebno u pogledu finansijskog izvještavanja i nadzora.
    • Treba osigurati da svi ključni dokumenti, uključujući kolektivne ugovore i
    ugovore sa direktorima, budu javno dostupni i usklađeni sa zakonodavnim
    okvirima.
  3. Reforma upravljanja ljudskim resursima:
    • Moraju se uvesti standardi za meritokratsko zapošljavanje, sa posebnim fokusom na smanjenje političkog uticaja na zapošljavanje i promociju transparentnosti u procesima zapošljavanja.
  4. Unapređenje korporativnog upravljanja:
    • Neophodno je jačanje upravljačkih struktura kroz bolju obuku menadžmenta
    i odbora, kao i kroz jasnije definisanje njihovih uloga i odgovornosti.
    • Preporučuje se uvođenje redovnih internih i eksternih revizija kako bi se osigurala finansijska transparentnost i ispravno korporativno upravljanje.

Cijeli dokument preuzmite ovdje:

Leave a comment

Powered by WordPress.com.

Up ↑