CEGAS pozdravlja donošenje smjernica za sporazum o priznanju krivice, ali i brine za njihovu upotrebnu funkciju

Centar za građanske slobode (CEGAS) je, baveći se dugogodišnjom analizom kaznene politike prilikom zaključivanja sporazuma o priznanju krivice, a onda i “administrativnom” ulogom suda prilikom donošenja presuda na ovaj način, nastojao da ukaže na pretvaranje ovog pravnog instituta u svoju suprotnost.

Izmjenom Zakona o krivičnom postupku, od 2015.godine, kreće ubrzan rast zaključivanja ove vrste sporazuma, sa akcentom na djela organizovanog kriminala i visoke korupcije, koja je dovela do pojave trenda blage kaznene politike iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, koja je išla čak i ispod jasno propisanog zakonskog minimuma. Bez postizanja odvraćajuće i srazmjerne kaznene politike, ne može se govoriti o vladavini prava i efikasnom pravosudnom sistemu.

Preporuke koje smo davali išle su u pravcu ograničavanja  mogućnosti zaključenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivična djela protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica. Sporan je bio i način zaključivanja sporazuma o priznanju krivice sa povratnicima, čija je visina kazne bila nesrazmjerno mala. U predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije, neophodno je bilo ograničiti primjenu sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve.

Donešene smjernice za državne tužioce i sudije, od strane Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, čine mali korak ka napretku, uz bojazan njihove stvarne upotrebe.

Novim dokumentom, koji nije obavezujućeg već usmjeravajućeg karaktera, propisuju se načini sačinjavanja smjernica o sporazumijevanju, kao i sve ono što treba da sadrži jedan takav dokument, kao i predlog za početak vođenja postupka, upoznavanje oštećenog, kao i vođenje službene zabilješke o početku pregovora, tok pregovaranja, zapisnik o saslušanju okrivljenog, pisani sadržaj sporazuma, odmjeravanje kazne, propisane kazne za krivično djelo koje je predmet sporazuma, svrha kažnjavanja kao i okvir odmjeravanja kazne.

Jedna od novina koja je unešena novim Smjernicama jeste da kod odmjeravanja kazne, tužilac mora imati na umu kolika je očekivana sankcija za konkretno krivično djelo, kao i da sankacija odgovara svojoj svrsi, pravdi i pravičnosi, kao i to da državni tužioci određuju kazne u odnosu na praćenje kazni izrečenih za pojedina krivična djela.

U tom dijelu CEGAS izražava zabrinutost postizanja ovog vida kontrole, ako imamo u vidu nepostojanje razrađenog programa praćenja kazni za izrečena krivična djela, sa jasnim pojedinostima i svim relevantnim podacima, pa se za ovaj vid kontrole mora sačekati reforma pravosudnog informacionog sistema, koji će u ove i slične svrhe, razraditi vođenje jasne evidencije kaznene politike sudova.

Smjernice iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, idu isključivo u dijelu povećane opreznosti kod odmjeravanja kazne i date su uopšteno, a sudu  se sugeriše da se “prilikom odlučivanja o podnijetom sporazumu o priznanju kivice, u kojem je predložena kazna ispod zakonskog minimum, cijeni da li je stečena imovinska korist vraćena, odnosno da li su se stranke dogovorile u vezi imovinsko-pravnog zahtjeva. Ovaj vid preporuke, ne stavara pravnu sigurnost, da će i u konačnome doći do postizanja pravičnosti i smanjenju sporazuma o priznanju krivice u djelima iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije.

S obzirom na činjenicu da se institut sporazuma o prizanju krivice, u najvećem broju slučajeva odnosio i na krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, a da su kazne bile neujednačene i ispod propisanog minimum, smjernicom je određeno da sudovi u okviru odmjeravanje ove vrste kazne, moraju imati u vidu “težinu krivičnog djela izraženu kroz količinu i vrstu opojne droge i apstarktnu opasnost na zaštićena dobra”, gdje se iznova nalaže kreiranje tabela praćenja kaznene politike, što je još jedan pokazatelj da bez pravosudnog informacionog sistema nema mogućnosti jasne kontrole i upotrebe smjernica.

CEGAS smatra da, kada već nije došlo do ograničenja upotrebe sporazuma o prizanju krivice kod već navedenih krivičnih djela, bilo bi nužno predložiti izmjene i dopune Člana 45 Krivičnog zakonika Crne Gore u pogledu propisivanja granica ublažavanja kazne u slučajevima zaključenja sporazuma o priznanju krivice, baš kao što je to dato i u navedenim smjernicama.