Zastarjelost krivičnog gonjenja različito se tumači

Disciplinsko vijeće Tužilačkog savjeta ima jedan, dok Vrhovni sud ima sasvim drugi stav

CEGAS (Centar za građanske slobode) je prateći rad Tužilačkog savjeta, kao i vijeća i
komisija za vođenje disciplinskih postupaka, odlučivanja po pritužbama, kao i
utvrđivanja povreda pravila Etičkog kodeksa, u 2022-og godini prvi put uočio
utvrđivanje disciplinske odgovornosti, a da se ona ne odnosi na prijavu imovine ASK/u,
već je bila usmjerena na zastaru (okarakterisanu kao teži disciplinski prekršaj), i to u 13
predmeta. I ovom prilikom, baš kao što je to i bio slučaj sa ranijim, lakšim disciplinskim
prekršajima, izrečena je novčana kazna u visini od 20% od zarade državnog tužioca u
trajanju od tri mjeseca.
Odlukom Disciplinskog vijeća usvaja se optužni predlog disciplinske tužiteljke, te se
utvrđuje da je državni tužilac N.B., odgovoran za teži disciplinski prekršaj, jer bez
opravdanog razloga nije postupao u 13 krivičnih predmeta u zakonom propisanim
rokovima, usled čega je nastupila zastara krivičnog gonjenja. Vrhovni sud Crne Gore
suprotnog je stava, te odlučujući po žalbi pomenutog tužioca smatra da je njegova
žalba osnovana, i da se, između ostalog, iz spisa predmeta vidi da su krivične prijave
odbačene jer ne postoji osnovana sumnja da su izvršena prijavljena krivična djela niti
bilo koje drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, te nije jasno da je
zastarjelost krivičnog gonjenja imalo za posledicu nemogućnost vođenja postupka, s
obzirom na to da su krivične prijave odbačene jer ne postoji osnovana sumnja.
Sa aspekta pojave i načina pravnog tumačenja zastare, uvidjeli smo da je izvjesnom
državnom tužiocu od strane Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta utvrđen disciplinski
prekršaj iz Člana 108 st.3 tačka 1 Zakona o državnom tužilaštvu (tj. bez opravdanog
razloga ne postupa u predmetima u zakonom propisanim rokovima, a usljed toga
nastupi zastarjelost, nemogućnost vođenja postupka i druge posljedice propisane
zakonom), koji je osporen odlukom Vrhovnog suda Crne Gore, u kojoj se vijeće
Vrhovnog suda usaglašava da je žalba na ovakvu odluku osnovana, a poziva se na
bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz Člana 386 stav1 tačka 8 i 9 ZKP-a u vezi
Člana 124 Zakona o Državnom tužilaštvu kojim je propisana shodna primjena Zakona
o krivičnom postupku, što bi značilo da je odluka Disciplinskog vijeća Tužilačkog savjeta
nerazumljiva, protivrječi sama sebi ili razlozima zbog kojih je donesena, odnosno nema
razloge ili u njoj nijesu uneseni razlozi o odlučujućim činjenicama, ili su ti razlozi
potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji
znatna protivrječnost između onog što se navodi u razlozima odluke o sadržini isprava
ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava.

U odluci Vrhovnog suda nalaže se Disciplinskom vijeću Tužilačkog savjeta da u
ponovnom postupku otkloni ukazane nedostatke, a nakon toga donese pravilnu i
zakonitu odluku.
Opisana situacija, s obzirom na rijetkost, odnosno jedinstven slučaj, i u pravnoj i u
laičkoj strukturi javnosti, uz brojne dileme izaziva i osjećaj pravne neizvjesnosti, ako
uzmemo u obzir to da dolazi od samog vrha tužilačke organizacije.
Kako Zakonom o Državnom tužilaštvu nije propisana zakonska obaveza da
Disciplinsko vijeće o disciplinskim postupcima i odlučivanju obavještava ostale članove
Tužilačkog savjeta u dijelu dobijanja preporuka i mišljenja, CEGAS smatra da bi to
mogla biti dobra praksa, a onda i jedna u nizu dobrih zakonskih izmjena.