“Ne može se postići iskrenija slika o nekom društvu od načina na koji oni tretiraju svoju djecu” Nelson Mandela
Prema poslednjem popisu iz 2011. godine mladi (izmeđi 18 i 29 godina) čine 21,4% ukupne populacije Crne Gore. Ovaj podatak predstavlja jedan od rijetkih pokazatelja postojanja mladih. Njihova interesovanja, potrebe i ciljevi velikim dijelom predstavljaju nepoznanicu, što je posljedica njihove slabe participacije u društvenim procesima. Postavlja se pitanje kako smo kao mladi ljudi, od važne društvene karike svedeni na sekundarnu, marginalizovanu grupu?
Na ovakvu situaciju značajno su uticala najmanje dva faktora – prvenstveno pasivnost i slabo interesovanje mladih za oblast omladinske politike; a sa druge strane zanemarivanje i nedovoljno podsticanje mladih unutar institucija.
Rezultati studije o mladima u Crnoj Gori fondacije Fridrih Ebert iz 2018/2019 godine, pokazuju da 62,7% mladih nije zainteresovano za politiku uopšte. Definišući političku kulturu kao stavove prema političkom sistemu i prema ulozi pojedinca u tom sistemu, jasno je da tu mladi ne vide svoju ulogu. U prilog tome ide i podatak iz istraživanja Strategija za mlade 2017-2021 (Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo sporta i UN Montenegro) da više od polovine ispitanika ne poznaje mehanizme učešća građanki i građana u društvu i što većina ne pravi distinkciju između političkog aktivizma u užem značenju (glasanje na izborima, članstvo u partijama) i u širem značenju (inicijative, udruženja, lokalne zajednice).
Svjedoci smo da vrhunac ambicije mladih doseže do nekritičkog polemisanja o svakodnevnim temama uz neizostavnu dozu kofeina. Uzroke pasivnosti mladih nalazimo u negativnom poimanju politike, iako bi ona trebalo da predstavlja sredstvo za promjene koje žele. Gledano sa psihološke strane, stanje mladih opisuje fenomen naučene bespomoćnosti, koji podrazumijeva da nakon jednog ili par neuspjeha, osoba stekne uvjerenje da nema kontrolu nad dešavanjima oko sebe, kao i da je lična inicijativa neće dovesti do željenog cilja.
Da bi demokratija bila potpuna, neophodno je učešće svih u kreiranju političkog života, a ne samo izlazak na izbore. Jedan od glavnih činilaca onemogućavanja adekvatne participacije u društvenim tokovima je nezaposlenost mladih. Stopa nezaposlenosti mladih je 43,8%, prema istraživanjima objavljenim u Strategiji za mlade 2017-2021 (Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo sporta i UN Montenegro), a i oni koji su uspjeli da nađu posao, bivaju aktivno onemogućeni da preuzmu odgovornost i budu ravnopravni sa starijim kolegama i koleginicama.
Sistem na snazi nije inkluzivan prema mladima, već stoji kao prepreka koja ih tjera na margine društva. Mnogi traže izlaz van granica zemlje ili bježe u letargiju i pasivan odnos prema zajednici oko sebe. Potrebno je unaprijeđenje omladinskih politika, konkretnije aktivnosti nevladinog sektora i inkluzivan pristup institucija kako bi se afirmisalo aktivno učešće mladih u društvenom životu ove zemlje. Formalnu moć da ovo promijene imaju glavni donosioci odluka, koji su i sami postavili ove prepreke za generacije koje bi trebalo da budu pogon promjena u Crnoj Gori. Da bi budućnost Crne Gore bila ona ekonomskog prosperiteta, pravde, inkluzije, mira i tolerancije, vrijeme je da te prepreke budu uklonjene.
Autorke: Bojana Joksimović, studentkinja psihologije
Milena Savić, studentkinja novinarstva
Blog “Diskriminacija” #3
***
Projekat “Diskriminisani zajedno – bez obzira na pol, naciju i religiju” finansira Ambasada SAD-a u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
CEGAS 
Leave a Reply