Nacionalni identitet – prava vrijednost ili kolektivni mit?

Dok postoje životinje koje imaju veoma kompleksne socijalne sisteme, nijedna vrsta nije sposobna da organizuje toliku skupinu jedinki na tako apstraktan način kao čovjek. Ovo uspijevamo kreiranjem kolektivnih mitova kao što su društvene uloge, religija, zakoni i naravno nacionalni identitet.

Crna Gora je multietnička, evropska i građanska država, stara 1000 godina koja se ponosi svojim srpskim porijeklom i koja je na bespravan način 1918. godine izgubila svoj suverenitet, mnoge boli, a ona vječna da je.

Nacionalni identitet u Crnoj Gori predstavlja glavni politički narativ, slično kao dimenzija republikanci-demokrate u SAD-u. Prije nego što se kao društvo počnemo baviti javnim interesom, nezaposlenošću, poboljšavanjem obrazovanja, treba konačno razriješiti neke preče centralne probleme kao što je na primjer da li se 1918. desila okupacija, đe da ustoličavamo mitropolite, čiji je Cetinjski manastir i hoće li se uvoditi vjeronauka u školama. Vjerujem da većina čitalaca i čitateljki zna svoje porijeklo i neke prave vrijednosti, ali umjesto toga koje su to prave vrijednosti, obratimo pažnju na to zašto uopšte volimo da ih imamo.

Nacionalna struktura stanovništva Crne Gore na popisu iz 2011. godine se sastojala od: 44,98% Crnogoraca, 28,73% Srba, 8,65% Bošnjaka, 4,91% Albanaca, itd. Veoma je zanimljivo uporediti ove podatke sa rezultatima popisa iz 1981. godine kada se isto stanovništvo koje živi na istom području izjasnilo na sljedeći način: 68,54% su bili Crnogorci; 3,32% ih se izjasnilo Srbima, dok „Bošnjaci“ u tom periodu nisu ni postojali kao kategorija i kategorisani su u skladu sa njihovom religijom, odnosno „Muslimani”. Ako se vratimo stotinu godina unazad, na kontroverzni prvi popis stanovništva Crne Gore iz 1909. godine, može se naići na još zanimljiviju uporedbu. Iako je predmet diskusije i zloupotreba za političke narative raznih strana, ne zna se da li je na popisu bilo pitanja o nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti u direktnom smislu. Zna se međutim, da se 94,38% stanovništva izjašnjeno da je pravoslavne vjeroispovjesti, dok se 95% stanovništva izjasnilo da govori srpski jezik. Današnji pluralizam etničkih i nacionalnih identiteta u Crnoj Gori nije posledica migracija, kao na primjer u Americi. Nisu ljudi različitih korijena naseljavali ovaj prostor, već je raznolikost u “etničkim” i “nacionalnim” identitetima posledica ideoloških i religijskih izbora koje je zasnovano na trenutnim interesima pojedinaca i grupa.

Dok postoje životinje koje imaju veoma kompleksne socijalne sisteme, nijedna vrsta nije sposobna da organizuje toliku skupinu jedinki na tako apstraktan način kao čovjek. Ovo uspijevamo kreiranjem kolektivnih mitova kao što su društvene uloge, religija, zakoni i naravno nacionalni identitet. Vjeruje se da je prirodna veličina grupe koja je moguća da se samoreguliše  principima direktnog poznanstva i tračeva iznosi nekih 100-150 ljudi. Da bi šire grupe mogle funkcionisati potrebna je vjera u zajedničke simbole i kolektivne mitove. Nacionalni identitet integriše, ali i fragmentira grupe ljudi, zasnovavši kompletan proces na interesu i adaptaciji. Tokom istorije, bila je neophodna vjera u objektivnost i istinitost postojanja ovih konstrukta koje smo kreirali. Čovjek može danas biti član jedne grupe, kleti se u njihove simbole, a sjutra preći u grupu koju je smatrao stranom i neprijateljskom.

Zanimljivo je da je Crna Gora bogata tim primjerima, a i dalje kao država volimo biti najveći Crnogorci, najbolji Srbi, najveći komunisti itd. Frojd je vjerovao da se netrpeljivosti između grupa zasnivaju na “narcizmu malih razlika”, odnosno da grupe teže diskriminisati i napadati drugu grupu kada su razlike između njih minimalne, jer ne mogu izgraditi i fragmentirati svoj identitet za kojim imaju potrebu. Pijažeov koncept “metafizičkog egocentrizma” nam govori o adolescentu koji, oduševljen svojim novostečenim sposobnostima apstraktnog mišljenja,  stvara svoju ideološku sliku svijeta koja je zasnovana na pravim vrijednostima i ima rješenje svih društvenih problema. Ukombinujmo ove činjenice i dobijamo mladog crnogorskog političara koji, ubijeđen u svoje prave vrijednosti, porijeklo i nacionalni identitet, je spreman da učini da ovo društvo sjutra bude malo gore ili makar isto kakvo je bilo danas.

Autor: Danilo Đukanović, psiholog

***

Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.