INTERVJU BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Ljudska prava se poštuju i u vanrednom stanju

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos „obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije

MONTOR: Kako vidite odluku Vlade da objavi spiskove onih kojima je određena mjera samoizolacije?

MARIĆ: Sada već imamo puno osvrta na ovu odluku i čini se nespornim da je donijeta bez potrebne pravne osnove, potrebne procjene posljedica i suprotno međunaradnim standardima. Poseban problem predstavlja činjenica da se odluke koje ograničavaju određena ljudska prava i slobode donose bez jasne pravne osnove, što znači primarno bez ustavnog utemeljenja. Negdje čudi ovakvo postupanje donosioca odluka, jer ne vidim niti jedan razlog da se de facto vanredno stanje koje živimo ne uredi i de jure, te donese odluka o proglašenju vanrednog stanja. Time bi dobili pravni osnov i za funkcionisanje koordinacionog tijela u skladu sa propisima, i za donošenje odluka kojima se u nekoj mjeri ograničavaju ljudska prava. Moramo znati i to da se određena ljudska prava ne mogu ograničiti ni u vanrednom stanju, kao što su: život, pravni lijek i pravna pomoć, dostojanstvo i poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje i načelo zakonitosti, pretpostavka nevinosti, odbrana, naknada štete za nezakonito ili neosnovano lišenje slobode i neosnovanu osudu, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, te zaključenje braka.

Ustav je više nego jasan u članu 25 koji kaže da se za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja može ograničiti ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda, u obimu u kojem je to neophodno.

Lako možemo izvesti zaključak da je trenutna odluka o objavi spiskova građana i građanki kojima je određena mjera samoizolacije, a koja nema potrebnu pravnu formu, ili nijesmo imali priliku da je vidimo, u suprotnosti sa  Ustavom, jer prvo nije donesena odluka o uvođenju vanrednog stanja, drugo krši parvo na dostojanstvo i poštovanje ličnosti i treće krši pravo na privatnost, jer su obima koji nije neophodan za zaštitu života i zdravlja ljudi.

MONITOR: Premijer Marković je, osvrćući se na kritike civilnog društva zbog te odluke, kazao da je Vlada  “svjesno odlučila da su  životi  građana prioritet i da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka”. Kako komentarišete to pojašnjenje premijera?

MARIĆ: Cijenim da je premijer Marković zaista posvećen borbi protiv pošasti pandemije, da, u skladu sa mogućnostima sistema, izvršna vlast pokušava da se izbori sa teškim izazovom, ali to ipak nije dovoljno da objasni zašto se ne poštuje Ustav, a poštovanje najvećeg pravnog akta neophodno je u svim situacijama ako hoćemo da imamo u perspektivi društvo koje bezuslovno štiti život i dostojanstvo čovjeka, društvo koje će na greškama učiti i biti spremno da gradi mnogo jače institucionalne kapacitete.

U konkretnom slučaju, donijeta je nepromišljena mjera u suprotnosti sa Ustavom i zakonom. To zna i Premijer, što na neki način priznaje u svom javnom nastupu. Svjestan da ova mjera nije pogodila cilj te da zadire u poštovanje ljudskih prava, kao što je parvo na privatnost, treba da je suspenduje i zamijeni je setom efektivnih mjera, poput objave inicijala onih koji krše pravila, sistemom kontrole poštovanja samoizolacije od strane ovlašćenih službenika i pripadnika organa bezbjednosti te inspekcijskih službi, uspostavljanjem kampanje u kojoj bi dobrovljno mnogi građani javno promovisali i ohrabrili poštovanje pravila samoizolacije u borbi protiv pandemije.

Primjer Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH može poslužiti kao putokaz crnogorskim kolegama, koji su donijeli političku, a ne pravnu odluku. Agencija BiH je identičnu mjeru u toj zemlji suspendovala, kao kršenje ljudskih prava.

MONITOR: Gdje je, po vašem mišljenju, balans između sankcionisanja neodgovornih pojedinaca koji ugrožavaju zdravlje drugih, i zaštite ljudskih prava, u ovom slučaju privatnosti osoba koje su u samoizolaciji?

MARIĆ: U ovakvim situacijama je uvijek problem naći mjeru, tako da sa te strane razumijem i donosioce odluka. Međutim, u ovom slučaju pribjeglo se drastičnoj mjeri, nepotrebnoj mjeri, kod činjenice da država ima brojne mehanizme da kontroliše datu situaciju.

Za one koji ne krše pravila apsolutno je neprihvatljivo da se na bilo koji način stigmatizuju, označavaju zbog trenutnog svojstva. S druge strane, oni koji krše pravila na neki način mogu biti uslovno rečeno prozvani, ali i tu se otvara jedno teško pitanje. Naime, ne smije im se kršiti pretpostavka nevinosti, tako da bi i u tom slučaju trebalo da budu objavljeni samo inicijali, uz posebno apostrofiranje ozboljnosti i težine kazne za ovaj delikt, što bi imalo jak odvraćajući uticaj.

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos “obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije.

Ovi nedostaci, koji nijesu mali, upravo su najčešći uzrok pribjegavanja drastičnim mjerama koje zadiru u ljudska prava, gdje jača ksenofobija i gdje se lako upada u poigravanje nekim trenutno uspostavljenim, nametnutim ili čak izmišljenim svojstvima ličnosti.

MONITOR: Mislite li da takva odluka Vlade može imati kontraefekat, poput stigmatizacije oboljelih, i možda manjeg broja onih koji će se prijavljivati na testiranje, što opet može uticati na javno zdravlje?

MARIĆ: Neki vid stigmatizacije i lošeg osjećaja kod ljudi obuhvaćenih ovim mjerama je neminovan, zato ih i treba ukinuti. Vjerujem da neće biti manje prijava za testiranje na virus, mislim da to neće biti slučaj, jer je odgovornost prema sebi i bližnjima, te realan strah od posljedica u ovoj situaciji jači od neprijatnosti javne prozivke i nekog vida stigmatizacije.

MONITOR: Očekujete li da će Ustavni sud ukinuti tu odluku?

MARIĆ: Trebalo bi da ukine ovu odluku, ako ima šta da se ukine. Ovdje imamo pravni vakuum, i moramo vršiti pritisak na Vladu da preispita postupke. Mislim da Ustavni sud, nažalost, neće adekvatno reagovati, a mogao bi i to po službenoj dužnosti. Mogao bi dati nemjerljiv doprinos pravnom slaganju, odnosno natjerati izvršnu vlast da se vrati u ustavne i zakonske okvire.

U ovom trenutku mi imamo normativno problematičnu poziciju koordinacionog tijela, kao i mnogih odluka kojima su ograničena ljudska prava i slobode.

MONITOR: Kako vidite ostale mjere Vlade u cilju suzbijanja korona virusa?

MARIĆ: Vlada jeste pokazala solidan nivo agilnosti i inventivnosti u ovoj situaciji. Državni organi su odgovorili brojnim izazovima, i to je jeste ohrabrenje.

Ozbiljan propust je nepotrebno čekanje da se uvede vanredno stanje i nesnalaženje u procjeni mogućih posljedica nekih od mjera. Svjedoci smo neobjašnjivog nedostatka medicinske opreme, činjenice da nas je ova komplikovana situacija zatekla sa infektivnom klinikom u neadekvatnim objektima, iako je to tema već decenijama, a najveći broj propusta i lošeg rada napravljen je u redovnim okolnostima, o čemu se ozbiljno mora razmišljati kada pandemija bude za nama.

MONTIOR: Često se govori da su odgovornost i solidarnost lijek za korona virus. Vidite li ovdje primjere solidarnosti, i one druge?

MARIĆ: Odgovornost i solidarnost su formula uspješnih zajednica, naprednih pojedinaca. Crnogorsko društvo je solidarnije nego inače, odgovornije je nego što je to slučaj u redovnim okolnostima. Odgovornost i solidarnost moramo zasnivati na poštovanju Ustava i zakona na poštovanju crnogorske zajednice, koja ima svoje razlike, podjele, mnoge percepcije istog događaja, mnogo problema, ali je zajednica. Njeni činioci građani i građanke dijele manje-više istu sudbinu, to posebno nedvosmisleno pokazuje pandemija koja stoji pred nama. Što više solidarnosti, borba protiv pandemije biće uspješnija, pobjeda će se lakše postići. Solidarnost je etička kategorija, i u svojoj osnovi mora imati dobru namjeru, kakav god oblik humanog djelovanja da je koristi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Preuzeto sa sajta Monitora, link: https://www.monitor.co.me/boris-maric-izvrsni-direktor-centra-za-gradjanske-slobode-ljudska-prava-se-postuju-i-u-vanrednom-stanju/

SVE VIŠE PRAVNIH PRESEDANA Pravne vratolomije postale praksa

Резултат слика за pravda foto

Za odlaganje izbora u Tivtu nije postojalo vanredno stanje, pa makar na dijelu teritorije. Nije donijet ni poseban zakon, već je predsjednik države uveo novu pravnu praksu.

Željka Vučinić i Biljana Matijašević

Odluka o odlaganju izbora u Tivtu je neustavna i nezakonita, jer je to moglo biti urađeno samo nakon uvođenja vanrednog stanja u državi ili na dijelu njene teritorije, ocijenili su sagovornici “Vijesti”.

Predsjednik države Milo Đukanović odložio je lokalne izbore u Tivtu koji su bili zakazani za 5. april. On je to učinio izmjenom odluke kojom je ranije raspisao izlazak na birališta, navodeći da je razlog tome trenutna pandemija. Izbori za odbornike u Skupštini opštine Tivat održaće se u roku od 90 dana od dana prestanka naredbi nadležnih organa kojima su uvedene mjere za sprečavanje unošenja u Crnu Goru, suzbijanje i sprečavanje prenošenja novog koronavirusa, navodi se u odluci Đukanovića.

Ranije je i predsjednik Ustavnog odbora Skupštine, profesor prava i poslanik DPS-a Miodrag Vuković rekao “Vijestima” da za odlaganje lokalnih izbora u Tivtu ne postoje pravni razlozi, jer je to moguće uraditi samo u slučaju vanrednog ili ratnog stanja u državi. On je objasnio da je tako propisano ustavnim i odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi.

I šef Posebnog kluba poslanika Aleksandar Damjanović objasnio je ranije da je za odlaganje izbora potrebno donijeti makar poseban zakon – lex specialis ili promijeniti odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi.

Iako nije bilo ni vanrednog stanja, niti su zakoni mijenjani, predsjednik države je stvorio novu pravnu praksu – promijenio je svoju Odluku o raspisivanju izbora. Skupština nije reagovala ovim povodom, kao ni Ustavni sud pa nema zvaničnog objašnjenja da li je njegova odluka zakonita ili ne.

Pravnici i partije koji su pristali da za “VIjesti” o tome govore, nemaju razumijevanja za odluku predsjednika.

Advokat Dragan Šoć upozorava da u ovoj situaciji, ako se ne održe izbori, organi lokalne samouprave postaju nelegitmni.

“Za odlaganje izbora jedini razlog je uvođenje vanrednog stanja, pa makar na dijelu teritorije. Predsjednik je donio odluku o tome, ali mogli su da kažu da zbog situacije smatraju da treba proglasiti vanredno stanje na dijelu teritorije Crne Gore, pa da odlože lokalne izbore”, rekao je Šoć “Vijestima”.

On dodaje da u slučaju vanrednog stanja svi državni i lokalni organi ostaju da vrše svoje funkcije i njima se produžavaju mandati za tri mjeseca.

“Tako da je bilo potrebno da se uvede vanredno stanje da bi se otvorila mogućnost odlaganja izbora u Tivtu. Ovako, ako se ne održe izbori ti organi postaju nelegitmni”, objasnio je Šoć.

Generalni sekretar Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović objašnjava da član 36 Zakona o lokalnoj samoupravi jasno propisuje da se izbori za skupštinu opštine održavaju najkasnije 15 dana prije isteka mandata odbornicima.

“Imajući u vidu da je mandat odbornicima SO Tivat potvrđen 11. 5. 2016. godine, predsjednik Crne Gore požurio je sa donošenjem Odluke o datumu održavanja lokalnih izbora. On je lokalne izbore u Tivtu mogao zakazati u drugoj polovini aprila, ali to nije učinio iz prostog razloga što je, prema našem mišljenju, ispitivanjem javnog mnjenja došao do zaključka da mu litije na dnevnom nivou značajno degradiraju procenat podrške u ovoj, ali i u drugim opštinama širom Crne Gore”, rekao je Bogdanović “Vijestima”.

Sada je, kako dodaje, pravna situacija za odlaganje već raspisanih izbora jako komplikovana.

“Prvo, izborne radnje su u toku, rokovnik Opštinske izborne komisije je definisan, a izborne liste predate. Drugo, niti jedan zakonski akt ne propisuje proceduru odlaganja izbora u situaciji kada su izbori već raspisani. Iz navedenih razloga da se zaključiti da do zakonitog odlaganja ovih izbora može doći samo u situaciji proglašenja vanrednog stanja, zatim izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika ili donošenjem lex specialisa, kojim će se produžiti mandat odbornicima SO Tivat”, naveo je Bogdanović.

On napominje da je Zakonom o lokalnoj samoupravi definisano i “ako mandat skupštne ističe za vrijeme vanrednog stanja, mandat joj se produžava, najduže 90 dana po prestanku okolnosti koje su izavale to stanje”.

“Zakonodavac se nije upustio u dalju razradu ove norme, pa se ne zna šta se dešava sa izbornim radnjama koje su već sprovedene. Takođe, moguće je da predsjednik donese odluku o izmjeni Odluke o raspisivanju izbora u opštini Tivat, na način da datum održavanja izbora pomjeri za posljednji zakonski rok, u ovom slučaju druga polovina aprila. To nije učinio, već je mimo zakonskih i ustavnih ovlašćenja donio odluku da izbore odloži u nedogled i da ih ponovo raspiše kada procijeni da je to najpovoljnije po DPS.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić kaže da iako se trenutno stanje u državi može faktički okarakterisati kao vanredno stanje, formalno nije donesena odluka o proglašenju vanrednog stanja na teritoriji cijele države, ili na dijelu njene teritorije.

“S tim u vezi odluka o odlaganju izbora u Tivtu ima problem sa pravnim utemeljenjem i biće podložna ocjenjivanju od strane Ustavnog suda”, smatra Marić.

Poslanik DF-a Milutin Đukanović kazao je da su na kolegijumu Skupštine jasno ukazali na zloupotrebe trenutnog stanja od strane državnih organa i institucija.

“Zbog čega aktuelna vlast ne želi da uvede vanredno stanje i tako nekim preduzetim aktivnostima da ustavnu i zakonsku normu, vjerovatno je poznato samo čelnicima režima. Odluka da se dekretom Mila Đukanovića odlože izbori u Tivtu je eklatantan primjer kršenja Ustava i potvrda činjenice da u Crnoj Gori jedan čovjek odlučuje o svemu”, kazao je Đukanović “Vijestima”.

Prema njegovim riječima, očigledno Ustav i zakoni važe i da moraju da ih poštuju samo obični građani.

“Očekujemo da pravnici iz vladajuće koalicije, koji su do sada saopštavali da se izbori jedino mogu odložiti u slučaju proglašenja ratnog ili vanrednog stanja, odgovore da li je odlukom o odlaganju izbora njihov šef prekršio Ustav”, naveo je Đukanović

Posljednjih mjeseci bilo je više odluka koje se pravno sporne, od trećeg mandata predsjednice Vrhovnog suda, pa do nezakonitog izbora predsjedavajućeg sudije Ustavnog suda.

“Politički i pravni sistem ima konstantan problem sa interesnim kalkulacijama”

Boris Marić navodi da crnogorski politički i pravni sistem ima konstantan problem sa interesnim kalkulacijama u partikularno-političkoj ravni.

“Tako umjesto da se uspostavi potrebna komunikacija na nivou parlamentarnih partija, članova parlamenta, predsjednika države i Vlade, osmisle koraci za puno uvažavanje ozbiljnosti situacije, ali i poštovanja Ustava i zakona, što zaista ne vidim kao neizvodljivo, naprotiv, pribjegava se nekom vidu partikularizma, računanja mogućih budućih političkih benefita. Dilema je zašto i formalno nije uvedeno vanredno stanje kada ga de facto živimo”, rekao je Marić “Vijestima”.

Dodaje da se na dnevnoj osnovi donose odluke kojima se u nekoj mjeri suspenduju ljudska prava, a nema potrebnog preispitivanja mogućih posljedica.

Preuzeto sa portala Vijesti, link: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/pravne-vratolomije-postale-praksa

Šteta od korupcije 69 miliona

Izjava Borisa Marića za dnevni list Dan.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) za korupciju i organizovani kriminal tokom prošle godine podiglo je 24 optužnice protiv 147 izvršioca krivičnih djela. Prema podacima SDT-a, specijalni tužioci su u 15 predmeta podigli optužnice protiv 91 lica za krivična djela organizovanog kriminala, u šest protiv 37 lica za djela visoke korupcije, u tri protiv devet lica za krivično djelo pranje novca i protiv 10 osoba za ostala krivična djela.

Prema podacima SDT-a, imovinska šteta iz optužnica za koruptivna krivična djela iznosila je 69.174.358,50 eura.

Sagovornici „Dana” navode da je pohvalno što SDT postiže rezultate, ali da statistika nije dovoljna, jer građani, koji u svakom istraživanju ističu korupciju kao jedan od glavnih društvenih problema, žele da osjete konkretnije benefite od rada tužilaca.

Koordinator programa za ljudska prava i pravde u NVO Građanska alijansa Zoran Vujičić ističe da je borba protiv korupcije ključna na našem putu ka Evropskoj uniji i konkretni rezultati u ovoj oblasti su pokazatelj koliko smo napredovali.

– Dobro je da je Specijalno državno tužilaštvo počelo konkretnije da se bavi korupcijom. Međutim, to što je SDT podiglo optužnice ne znači da će to na kraju rezultirati i osuđujućom presudom i eventualnim oduzimanjem imovinske koristi. Pa stoga na ovo gledam više kao statistički pokazatelj koji u suštini mnogo ne znači. Građani u svim istraživanjima ukazuju da je korupcija široko rasprostranjena u crnogorskom društvu – kazao je Vujičić.

On ističe da SDT mora mnogo efikasnije da uđe u ovu borbu i da ne smije biti propusta kao na primjeru građevinskih inspektora iz Budve koji nijesu procesuirani na vrijeme.

– Prijave protiv njih su stajale u fioci više mjeseci – ukazuje Vujičić.

Iako je SDT-u, kako primjećuje, potrebno još tužilaca i dodatno osnaživanje specijalnog policijskog tima, to ne smije biti razlog nepostupanja ili zakašnjelog postupanja u očiglednim koruptivnim slučajevima.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić navodi da je korupcija, zahvaljujući brojnim propustima vršilaca vlasti, dobila prostor za sistemsko širenje. Već dugo se civilni sektor, kako navodi, bori da se institucije oslobode neprimjerenog političkog uticaja, da se profesionalizuju i budu samostalne u radu, da se ozbiljno shvati potreba sveobuhvatne borbe protiv korupcije, ali tek sada, kada je rasprostranjenost korupcije poprimila zabrinjavajuće razmjere, došlo je do određene reakcije tužilaštva.

– Pohvalno je što su se napravili ozbiljniji koraci, ali oni su još uvijek više dokaz da je korupcija sveprisutna i da tek predstoji proces jačanja institucija, koga nema bez jasne političke volje. Jasno je da je borba protiv korupcije selektivna, a taj pristup se razvija decenijama, vuče korijene još iz jednopartijskog sistema. Tužilaštvo je u kontinuitetu institucija jako kontrolisana od strane političke moći. Politički sistem u kome djeluje tužilaštvo, gdje nemamo smjenjivost vlasti, nije ohrabrujući – konstatuje Marić.

M.S.


Mršave rezultate koriste za debelo reklamiranje
Boris Marić kaže da rezultati u borbi protiv korupcije realno postoje, ali su daleko od potrebnih.

– Jasno je da se jednim dijelom koriste kao marketing. Ono što zabrinjava je da društvu nedostaje suštinska debata o radu tužilaštva, zasnovana na jasnim argumentima i stručnosti. Mnogo je, sa jedne strane, propagandističke kritike, a, sa druge strane, neumjesnog marketinga. Takva situacija direktno potkopava ionako slabašan integritet tužilaštva. Crnogorskom društvu treba jasan glas iz tužilaštva, priznanje da je korupcija sistemska, da je njeno izvorište u političkim interesima, da je doprinijela jačanju organizovanog kriminala, da se ima jasna volja i plan za borbu, da će mač zakona biti prema svima jednak, bez selektivnosti. To bi primjera radi mogli da pokažu i spreme se za prve naredne izbore – zaključuje Marić.

Tekst izvorno možete pogledati na linku: https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&clanak=738099&datum=2020-03-20

Institut oduzimanja poslovne sposobnosti jedan od najdrastičnijih primjera onemogućavanja pristupa pravdi za OSI

 Institut oduzimanja poslovne sposobnosti koji se primjenjuje kada su u pitanju osobe s invalititetom (OSI) jedan je od najdrastičnijih primjera onemogućavanja pristupa pravdi odnosno pristupa pravima za tu populaciju, a crnogorsko zakonodavstvo trebalo bi revidirati kako bi se prioritetno zaštitilo dostojanstvo osoba s invaliditetom.

Uz to neophodno je osigurati primjenu zakona u dijelu pristupačnosti u najširem smislu, ali i obezbijediti primjenu adaptacija u postupku pred sudom.To je saopšteno na okruglom stolu „Pristup pravdi za OSI i jednako priznanje pred zakonom“, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u saradnji s Centrom za građanske slobode (CEGAS), a u okviru projekta All = in Access 2 Justice – Svi jednaki u pristupu pravdi

Na linku možete pogledati kompletan sadržaj: http://www.prcentar.me/clanak/institut-oduzimanja-poslovne-sposobnosti-jedan-od-najdrastinijih-primjera-onemoguavanja-pristupa-pravdi-za-osi/1114

Izborni proces u Tivtu kreće od početka?

Izborni proces u Tivtu kreće od početka

Ukoliko bi došlo do odlaganja lokalnih izbora u Tivtu, to onda otvara potrebu za kompletnim ponavljanjem postupka nakon otklanjanja vanrednih okolnosti, ocijenili su pravnici. Iz kabineta crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića ranije su objasnili da ako bude uvedeno vanredno stanje zbog mogućeg širenja virusa korona, to bi onda za posledicu imalo i odlaganje tivatskih izbora, koji su zakazani za 5. april.

Pravnik i politički analitičar Boris Marić kaže da izbori u Tivtu mogu dobiti do sada nepoznat izraz u praksi.

– Da bi bili odloženi mora se uvesti vanredno stanje, što ovih dana negdje i živimo iako nije i formalno proglašeno. Odluka toga tipa može biti donijeta i za dio teritorije, što bi mogao postati formalni razlog odlaganja izbora u ovoj opštini. Posledice odlaganja su nepoznanica jednim dijelom. Prvo, ne znamo koliko će trajati situacija koja je dovela do vanrednih okolnosti. Duže trajanje obesmislilo bi dosadašnje izborne radnje i cio proces bi morao da se ponovi – kazao je Marić za „Dan”.

Objasnio je da nakon prestanka okolnosti zbog koji su izbori odloženi novi se moraju održati najkasnije u roku od 90 dana, po ukidanju vanrednog stanja.

– Do tada vlast bi u tehničkom smislu vršila dosadašnja uprava ili vladino povjereništvo. Ovdje je problem što je proces započeo i došlo je do potvrđivanja lista. U sadašnjoj pravnoj situaciji izbori bi bili održani. Pitanje je šta se dešava ako se zbog vanrednih okolnosti oni odlože. Mišljenja sam da se izborni proces ne bi mogao održati ni mjesecima kasnije, što je bitan protok roka koji otvara potrebu za kompletnim ponavljanjem postupka nakon otklanjanja vanrednih okolnosti. Naravno, ovo sve govorim u slučaju daljeg komplikovanja trenutne situacije i mogućnosti da ona potraje – ukazao je Marić.

M.V.


Isto kao u Srbiji
Kako je istakao prof. dr Dejan Mirović, slična ali ne ista situacija u Srbiji sa odlaganjem republičkih izbora pokazuje da se već preduzete izborne radnje poput predaje lista ne poništavaju, već se odlaže kampanja i glasanje.

– Iako u Crnoj Gori nije formalno uvedeno vanredno stanje može se tvrditi da je de fakto situacija ista jer su suspendovana ljudska prava, poput slobode kretanja i okupljanja. U takvim uslovima se ne mogu sprovoditi izborne radnje i glasanje. Ono što je sigurno jeste, da sa ukidanjem mjera mora da se odredi i novi datum izbora i vrijeme izborne kampanje. Ovakvo tumačenje proizilazi iz načela zabrane retroaktivnosti, jer vanredne mjere ne mogu važiti za prošlost već za sadašnjost i budućnost – zaključio je Mirović.

Preuzeto sa sajta dnevnog lista Dan, link:

https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Politika&clanak=737855&datum=2020-03-18

OKRUGLI STO “PRISTUP PRAVDI ZA OSI I JEDNAKO PRIZNANJE PRED ZAKONOM”Vojičić: Oduzimanje poslovne sposobnosti drastičan primjer onemogućavanja pristupa pravdi

„Osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost nema pravo sklapanja braka i porodice, pravo usvojenja, ne može biti podvrgnuta medicinsko-potpomognutoj oplodnji, donor, primiti organ, nema pravo zaposlenja, ne može biti korisnik usluga za život u zajednici koje podrazumijevaju ugovorni odnos, nema pravo glasa i izbora u funkcije“, rekao je Vojičić.

Institut oduzimanja poslovne sposobnosti koji se primjenjuje kada su u pitanju osobe sa invalititetom (OSI) jedan je od najdrastičnijih primjera onemogućavanja pristupa pravdi toj populaciji, saopšteno je na okruglom stolu u Podgorici.
Na okruglom stolu „Pristup pravdi za OSI i jednako priznanje pred zakonom“, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Centrom za građanske slobode (CEGAS), ocijenjeno je da bi crnogorsko zakonodavstvo trebalo revidirati kako bi se prioritetno zaštitilo dostojanstvo osoba s invaliditetom.
Navodi se da je neophodno osigurati primjenu zakona u dijelu pristupačnosti u najširem smislu i obezbijediti primjenu adaptacija u postupku pred sudom, prenosi PR centar.

Predsjednik Skupštine UMHCG-a Milenko Vojičić istakao je da je propisivanje i primjena instituta oduzimanja poslovne sposobnosti za OSI jedan od najdrastičnijih primjera zakonskog ograničavanja prava i sloboda osoba s invaliditetom.
„Osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost nema pravo sklapanja braka i porodice, pravo usvojenja, ne može biti podvrgnuta medicinsko-potpomognutoj oplodnji, donor, primiti organ, nema pravo zaposlenja, ne može biti korisnik usluga za život u zajednici koje podrazumijevaju ugovorni odnos, nema pravo glasa i izbora u funkcije“, rekao je Vojičić.
On je kazao da se u tim situacijama prema OSI pristupa kao prema objektu, a ne subjektu prava.
Vojičić je kazao da uprkos težnjama demokratskog društva, zasnovanog na poštovanju različitosti i jednakosti, promjena paradigme invaliditeta ne dešava se prvo u propisima, političkim dogovorima i odlukama, već sve promjene počinju od društva.
Šefica Sektora za evropske integracije, politička pitanja, medije i informisanje u Delegaciji Evropske unije u Podgorici Plamena Halačeva ocijenila je da je potrebno uložiti dodatne napore na terenu i usklađivanju zakonodavstva sa Konvencijama Ujedinjenih nacija o pravima OSI.
„Zabrinjavajuće je i to što zakonska definicija invaliditeta u Crnoj Gori ostaje uzrok višestrukih ograničenja i kršenja prava OSI. Pitanje rješenja poslovne sposobnosti treba da se riješi bez odlaganja, u skladu sa Konvencijom UN-a“, istakla je Halačeva.
Prema njenim riječima, potrebno je da se što hitnije adaptiraju sudovi i druge prostorije za javnu upotrebu za OSI.
„Zakonodavne norme se moraju konsolidovati, uključujući obuku prevodilaca znakovnog jezika, uključivanje pomoćnika i posrednika u suđenju, kao i preduzimanje drugih mjera. Fokus ne bi trebalo da bude samo na poboljšanju zakonodavstva“, rekla je Halačeva.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković ukazao je da su brojne barijere sa kojima se suočavaju OSI, a da je jedna od njih situacija kada se neko lice lišava poslovne sposobnosti.
„To je jedan od razloga nedostatka mogućnosti opšteg pristupa pravdi, kada je u pitanju ne samo Crna Gora, nego sve one države koje imaju jedan tako restriktivan pristup kada je u pitanju rješenje o poslovnoj sposobnosti“, rekao je Bjeković.
On smatra da je drugi važan problom nedostatak pristupačnosti i uslova prilagođenosti za OSI u najširem smislu.
„Još jedan važan segment je nedostatak informacija i svijesti o mogućnostima korišćenja pravnih sredstava koja su na raspolaganju OSI“, kazao je Bjeković.
Koordinator pravnih poslova u Centru za monitoring i istraživanje (CeMI) Ivan Vukčević kazao je da je realizacija projekta UMHCG značajna jer se OSI i dalje suočavaju sa stigmom i određenim stepenom diskriminacije, neravnopravnim položajem, ali i nejednakim ili ograničenim šansama i mogućnostima.
„Problem za OSI predstavlja pristup pravdi, kako fizički, tako i faktički jer određeni broj službenika i nosilaca pravosudne funkcije i dalje do kraja ne shvata koncept prava osoba s invaliditetom. Tačnije, ne shvataju da OSI ne traže nešto što im ne pripada, već da oni imaju jednaka prava kao i svi drugi građani, a da je država dužna da stvori preduslove i omogući im jednake mogućnosti za kvalitetan život“, istakao je Vukčević.
On je ocijenio da je jednak tretman pred sudovima od ključnog značaja za OSI jer je to, kako je rekao, osnovni preduslov za ispunjavanje gotovo svih drugih prava i sloboda uzimajući u obzir da su pravosudni organi jedini koji mogu da obezbijede pravnu zaštitu svim građanima kada su im druga prava ugrožena
Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić, ukazala je da crnogorsko zakonodavstvo još uvijek „u dobroj mjeri“ ne razgraničava pojam intelektualnog ipsihosoijalnog ili poznatijeg kroz istoriju kao mentalnog invaliditeta, koji su dvije potpuno različite kategorije.
„Međutim, zakonskim rješenjima, pa i onim iz pristupa pravdi, ova dva pojma se ne diferenciraju dovoljno dobro, zbog čega institut poslovne sposobnosti koristi pojmove poput duševno nezreo, duševno zaostao, duševno bolestan i slično, kojima obuhvatza obje ove kategorije, a definiše i djelimično i potpuno lišenje poslovne sposobnosti “, rekla je Vujačić.
Ona je kazala da dodatno Zakon o zaštiti i ostvarivanju prava prava mentalno oboljelih lica, koji je u nadležnosti Ministasrtva zdravlja, propisuje spornu odredbu o potpunom ograničavanju slobode osoba za koje se pretpostavlja da imaju psihosocijalni invaliditet.
Vujačić je ukazala i da crnogorsko zakonodavstvo ne propisuje univerzalnu definiciju invaliditeta, i da ne definiše na univerzalan način ko su OSI.
„Zato u brojnim propisima, imamo situaciju da se dešava diskriminacija među samim kategorijama OSI, u odnosu na vrstu njihovog oštećenja i stepen oštećenja, a nekad i godine starosti“, rekla je Vujačić.
Savjetnica u Vrhovnom sudu Crne Gore Bojana Bandović kazala je da je težnja svih sudskih vlasti, a među njima i crnogorske, da pravosudni sistem bude pravičan i djelotvoran, sa većom stopom efikasnosti i transparentnosti.
„Da bi jedan sudski postupak bio pravičan, sva lica moraju imati jednak pristup pravdi i sudu, bez diskriminacije, kako bi zaštitili svoja prava. Vrhovni sud, kao najviši sud u državi, je veoma posvećen stvaranju pravnog prostora u kojem se poštuju prava svih osoba, bez diskriminacije po bilo kom osnovu“, istakla je Bandović.
Ona je ocijenila da napredak koji je postignut u pogledu pristupa pravdi OSI ohrabruje, „ali mnogo posla je još pred nama“.
„Možemo se saglasiti da su brojne aktivnosti u prethodnom periodu sprovedene uspješno i da su rezultati vidljivi, ali da još uvijek ima prostora za napredak u pogledu poboljšanja položaja OSI, naročito u dijelu fizičkog pristupa zgradi sudova“, kazala je Bandović.
Generalni direktor za građansko zakonodavstvo i nadzor u Ministarstvu pravde Ibrahim Smailović kazao je da pravo na pristup pravdi mora biti dostupno svima, bez bilo kakve razlike.
„Pravo na pristup pravdi OSI postiže se stvaranjem relevantnog normativnog okvira, kako kroz ratifikaciju međunarodnih dokumenata kojima se štite ta prava, tako i njhovim propisivanjem u odgovaraućim normativnim domaćim aktima, kao i njihovim pravilnim tumačenjem i praktičnom primjenom“, kazao je Smailović.
Prema njegovim riječima, prospisivanje i praktična primjena su nužno povezani jer samo propisivanje bez praktične primjene gotovo da nema nikakav značaj.
Izvršni direktor CEGAS-a Boris Marić kazao je da su u okviru projekta ispitivali da li postoji poseban registar postupaka u kojima učestvuju OSI.
Advokat i osnivač CEGAS-a Sergej Sekulović kazao je da bi sudovi morali bar godinu da vode evidenciju o potrebama OSI u vezi s tumačima.
„Nakon godinu, postojao bi određeni presjek na osnovu koga treba da se vidi koje su potrebe. Jedna od ideja u tom kontekstu je da se razmisli o tome da se određeni broj tumača, na osnovu procjene, stalno zaposle pri nekom sudu, da su dostupni da reaguju brzo da se obezbijedi efikasnost i ekonomičnost postupka, tako i dostojanstvo i pravo OSI u toku samog postupka“, istakao je Sekulović.
Okrugli sto „Pristup pravdi za OSI i jednako priznanje pred zakonom“organizovan je u okviru projekta All = in Access 2 Justice – Svi jednaki u pristupu pravdi, koji je finansirala Evropska unija kroz program pretpristupne podrške (IPA), a kofinansiran je od Ministarstva javne uprave.

Preuzeto sa portala Vijesti

Link https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/smailovic-pravo-na-pristup-pravdi-dodatno-dobija-na-znacaju-kada-su-u-pitanju-osi

Podsjećanje: BORIS MARIĆ ISTAKAO DA PREGOVORE SA EU KOČE MANIPULACIJE REŽIMA

Резултат слика за EU foto

Poglavlje ne otvaraju zbog vladinih zloupotreba. Jasno je da je crnogorska vlada zloupotrebljavala državnu pomoć, smatra Marić

 Boris Marić izvršni direktor CEGAS-a, rekao je da ne očekuje da će biti otvoreno poglavlje osam (konkurencija) u pregovorima Crne Gore sa EU, jer je jasno da je crnogorska vlada zloupotrebljavala državnu pomoć. To, kako ističe za „Dan“, direktno utiče na konkurenciju, pa je stav EU logičan.
– Mada u Crnoj Gori konkurencija – ili jednake šanse za sve – mnogo teže su ugroženi od ove inicijalne. Poražavajući je odgovor na pitanje šta su preduslovi da postanete uspješan privrednik, da dobijete profitabilne koncesije, da budete podizvođač na velikim projektima tipa autoput – da ste bliski vlasti i familiji. To je poraz – istakao je Marić.
Naveo je da je jasno da proces pregovora u skupštinskom Odboru za izborne reforme nije išao kako treba.
– DPS ne pokazuje ozbiljnu namjeru da se dođe do tehničke vlade kao centra iz koga bi se realizovale i garantovale sve druge dogovorene mjere i normativna rješenja koja bi se eventualno usvojila u parlamentu. Cijeli set mjera mora pratiti izborni proces, gdje je kampanja već počela, tako da se već ozbiljno izgubilo na vremenu. Mora doći do drugačijeg organizovanja ASK, DIK, tužilaštva, Savjeta RTCG, ASK-a – mora se normativno omogućiti revizija biračkog spiska – a tehnička vlada bi bila garant sprovođenja nekih od mjera, ali prevashodno sprečavanja prikrivenog partijskog finansiranja iz državnih fondova – ukazao je Marić.
Takođe je kazao da postoji jasan primjer slučaja „Ramada“, koji nije finansijski veliki ali je kao primjer više nego ozbiljan indikator.
– Dva parametra loše govore o sudbini rada skupštinskog odbora, jedan je nemanje volje u DPS-a da dođe do dogovora o tehničkoj vladi, drugi je razjedinjenost opozicije – naglasio je Marić.
Kaže da je puno primjera koji govore o sporosti i praktično neznatnom napretku u poglavljima 23 i 24 kao ključu pregovaračkog procesa sa EU.
– Činjenica je da ni nakon sedam godina ne postoje završna mjerila za ova poglavlja. U međuvremenu čekamo nova pravila za pregovore. Istina je zakucala na vrata onih koji su pregovore pretvorili u političku platformu za ostanak na vlasti, a reforme uglavnom fingirali, pokrivajući preuzete obaveze statistikom bez suštine. Time je proces pregovora udaljen od građana i u njega se sve više sumnja – zaključio je Marić.
M.V.

Tekst preuzet iz dnevne novine Dan, link: https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Politika&clanak=727140&datum=2019-12-26

CRNA GORA JE IDEALNA NOVA ČLANICA, intervju S.Sekulovića za Glas Slavonije

Резултат слика за sergej sekulović foto

Tekst je izvornilk proslijeđen redakciji

 – Crna Gora je još 15. prosinca 2008. predala zahtjev za učlanjenje u Europsku Uniju, 17. prosinca 2010. je dobila status kandidata, 29. lipnja 2012. je započela pregovore sa Europskom Unijom, a 18. prosinca 2012. je otvorila i zatvorila prvo od 33 poglavlja.
 No, s obzirom da cijeli proces ide nekako sporo, koji su glavni problemu kad se radi u Crnoj Gori kao budućoj članici EU-a?

Tačno je da proces ide sporo i da mu se ne vidi jasan kraj. Sa jedne strane Crna Gora se može pohvaliti da je lider u integracionom procesu, ali je činjenica da je proces de facto već neko vrijeme u blokadi i da druge zemlje regiona Crnu Goru sustižu. Glavni problem se nalazi u činjenici da Crna Gora nema demokratsko iskustvo smjenjivosti vlasti, te da proces dubljih reformi, ili mjerljivih rezultata koji će biti rezultat depolitizovanih institucija ( ovdje se primarno misli na poglavlje 23 ) ne može da dobije svoju punoću, jer se institucije kreću između zahtjeva integracionog puta i političkog uticaja na njih. Konkretno, Crna Gora još nije u stanju da jasno razdvoji državno i partijsko, odnosno da se institucije koje moraju da djeluju nezavisno, samostalno i profesionalno istrgnu od neprimjerenog političkog uticaja. Sa ovim je povezano i nepovjerenje u izborni proces, pa se nakon svakih izbora osporava legitimitet izbornog rezultata. Ovo u bitnom koči crnogorsko društvo da iskoristi svoje potencijale i stalno ga drži u predreferendumskoj atmosferi ili u predpolitikom ambijentu.


 – Premda je do zagrebačkog summita o proširenju EU na Zapadni Balkan ostalo još nešto manje od tri mjeseca, oko tog pitanja u EU postoje i dalje nesuglasice, primjerice Macron je izrazio skepsu glede proširenja.
 Sa svim tim u vezi, koliko je buduće proširenje EU na zapadni Balkan osim političkog također i sigurnosno pitanje, pa i kad se radi o Crnoj Gori?

Lelujanja oko perspektive politike proširenja sigurno da su unijela smutnju i uticala na pad entuzijazma. Dakle, potrebna nam je jasna politika koja je predvidiva i mjerljiva. Moraju se uvažiti unutrašnji razlozi svake države članice EU, pogotovo kada se radi o tako važnoj članici kao što je Francuska, jer serija kriza kroz koju je prošla EU je sigurno uticala na pad podrške politike proširenja unutar biračkog tijela pojedinih članica. Međutim, treba biti uporan u objašnjenju da će prostor Zapadnog Balkana kao integrisani prostor biti od koristi samoj EU, jer su prelivanja kriza koje ovaj prostor uporno proizvodi opasnost za samu EU i društva država članica. Ipak ne mislim da se to pitanje direktno javlja kao sigurnosno pitanje ( konkretno CG je članica NATO), ali indirektno se može uspostaviti veza. Gubljenje jasne perspektive otvara stare rane i stvara prostor za nestabilnost.


 – Kad se sve uzme u obzir, hoće li Crna Gora ipak biti prva sljedeća članica EU-a, i o čemu to ovisi, ili ću se ići na ulazak u “paketu”, skupa s BiH, Srbijom, Makedonijom…?

To zavisi od političke procjene država članica. Ako se opredijele za individualni pristup, Crna Gora je idealna nova članica preko koje bi se jasno poslala poruka da se politika proširenja uzima ozbiljno. Tu prvenstveno mislim na veličinu Crne Gore koja potencijalne strahove čini iluzornim. Ako prevagu odnese drugi pristup tu se situacija prilično komplikuje i iz pozicija interesa Crne Gore ovaj scenario se javlja kao negativan, jer se dijeli sudbina drugih, ili preciznije, čini je zavisnom od političkih procesa i odluka zemalja regiona na koje ona objektivno ne može da utiče.


 – Zaključno – Crna Gora je u NATO savezu, kako se na to gleda u javnosti danas?

Javnost je i dalje podijeljena u odnosu prema samom članstvu, ali bih rekao i da se to više ne doživljava kao pitanje biti ili ne biti. Sigurno je da je Crna Gora podigla stepen svoje bezbijednosti i da samo članstvo pokazuje određene benefite. Međutim, ostaje još dosta posla na polju demokratske konsolidacije i izgradnje vladavine prava. U krajnjem prava se stabilnost gradi iznutra i tu nas čeka proces političkog i demokratskog sazrijevanja.

Powered by WordPress.com.

Up ↑