Intervju za nedjeljnik Monitor DR ZARIJA PEJOVIĆ, ekonomista: Crna Gora je skrenula u desno

20 Februara, 2020

Objavio:Monitor online



Potrebno nam je novo okupljanje na pozicijama građanske ljevice. Što sa postojećim političkim snagama, što okupljanjem starih, novih aktera političke scene. Trebaju nam ljudi sa sposobnošću osmišljavanja političke scene, umjesto agresije, populizma i antiintelektualizma

MONITOR: Kakav je po vama aktuelni socijalni kontekst u kome se dešavaju masovne litije u organizaciji Mitropolije Crnogorsko primorske?

PEJOVIĆ:  U Crnoj Gori prema Monstatu u 2018. godini,  stopa rizika od siromaštva iznosi 23, 8 %, i ova stopa se odnosi na stanovništvo čiji je dohodak ispod praga rizika od siromaštva koji Monstat procjenjuje na 2.270 eura godišnje za jednočlano domaćinstvo, odnosno 189 eura mjesečno.  Za četvoročlano domaćinstvo prag siromaštva je dohodak od 4.766 eura godišnje, odnosno 397 eura mjesečno. Prema Upravi za statistiku i Unicefu u riziku od siromaštva se nalazi čak 32,4% djece. U 2018. godini  u sjevernom regionu je 40 % stanovništva u riziku od siromaštva. Takođe, tom riziku je izložen svaki treći stanovnik ruralnih područja. Socijalne razlike u Crnoj Gori su izražene –  20% stanovništvaprihoduje čak  40% raspoloživog dohodka, dok  20% prihoduje svega 5,4% ukupnog dohodka stanovništva. Ovi Podaci potiču iz Monstatove „Ankete o dohotku i uslovima života“ za 2018. godinu. Komentar ovih pokazatelja ostavljam čitaocu.

Kada ljude socijalno marginalizujete i osiromašite, kada izgube vjeru u prosperitet, lični i društveni, oni se po pravilu okreću katemeljnim, fundamentalnim vrijednostima kao što su crkva i religija. Ako  ih dodatno  podstaknete da vjeruju  da ćete i tu nešto da im oduzmete, onda se ne treba čuditi buntu u vidu litija koje je proteklih sedmica organizovala Mitropolija Crnogorsko primorska. Nameće se ovdje puno pitanja, prvo je svakako – što je država uradila u proteklih 15 godina od refereduma na ovamo da socijalno integriše društvo i ponudi mu objektivan prosperitet? Da li to što u nizu anketa građani više vjeruju Mitropoliji nego državnim institucijama govori više o slabosti državnih institucija nego o crkvi koja je već vjekovima to što jeste? Da li se identitet jedne nacije gradi (isključivo) sviješću o specifičnosti kulturnog i istorijskog identiteta proisteklog iz istorijske dijalektike i standardizijom jezika,  ili pak socijalnom kohezijom, kao i političkom inkluzijom. Eto recimo Švajcarskoj ne smeta što  kulturnoi lingvistički ima germanski, frankofonski, italijanski i retroromanski identitet, da bi bila politički integrisana i ekonomski bogata zajednica.Ako vladavinu bazirate na siromaštvu i  identitetskim pitanjima, onda kao zajednica balansirate na ivici žileta.

MONITOR: Kako vidite položaj Mitropolije Crnogorsko primorske?

PEJOVIĆ: Odnosi države Crne Gore i Mitropolije su kompleksni i opterećeni negiranjem crnogorskog identiteta od strane velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve. Identiteta iz koga je i nastala savremena država Crna Gora.

Mada je ustavom i evropskim pravnim nasljeđem crkva odvojena od države, legitimno je od Mitropolije Crnogorske primorske, kao crkve sa najvećim brojem vjernika, očekivati veću samostalnost, osobito onu kadrovske i političke prirode u odnosu na Beograd. Crkva ne bi smjela  biti instrument bilo čije politike. Mitropolija Crnogorsko primorska treba deklarativno da prihvati nezavisnost Crne Gore. Takođe, možda na prvom mjestu neohodno je da pruži ruku prema drugim vjerskim zajednicama posebno prema Islamskoj zajednici Crne Gore. Država i crkva treba da grade dijalog kroz odnos međusobnog poštovanja. Pitanja, uključujući i ona imovinske prirode se moraju rješavati transparentno, inkluzivno, uz poštovanje Ustava Crne Gore.

Na kraju ili na početku, u aktuelnom kontekstu neophodno je  naglasiti da bi sve strane trebalo da izbjegavaju nasilje koje bi moglo da ima nesagledive posljedice.

MONITOR: Kako vidite stanje političkog sistema u Crnoj Gori?

PEJOVIĆ: Smatram da je našpolitički sistem od 2012. godine skrenuo u desno. Uopšte 2012. godina je znakovita, od građanskih protesta MANS-a i sindikata, premijera Igora Lukšića koji je demokratski korektno otvorio vrata za dialog organizatorima protesta, do formiranja Fronta i povratka Đukanovića na premijersko mjesto, čime su šahovke figure na tabli postavljene za zaokret   u pogrešnom smjeru. Mada je Front zamišljen kao građanski savez nezavisnih pojedinaca, istaknutih profesionalaca, koje bi partije osnivači Fronta organizaciono podržale, već se poposlaničkoj listi 2012. godine vidjelo da će to biti tvrdo desničarska organizacija sa nacionalnim, srpskim predznakom. Ovo je svakakoolakšalo pomenuto vraćanje Đukanovića na premijersko mjesto 2013. godine. Svakome iole upućenom u međunarodnu politiku, bilo je jasno da je pitanje pristupanja NATO paktu neupitno, budući da smo bili jedini dio sjevernog Mediterana kojinije pokriven ovim vojno političkim savezom. Front je u tome vidio priliku da obnovi predreferendumski diskurs.  Na ovaj način je u očima zapadne politike Front legitimisao vladajuću partiju, što će vlastima opet olakšati razbijanje protesta sa primarno građanskom energijom oktobra 2015. godine. Potom će doći mučna 2016. godina sa aferom “državni udar”, koja će politički sistem  gurnuti u stanje neregularnosti. Umjesto da se nakon izbornog dana pod hipotekom državnog udara, formira nova Vlada povjerenja sastavljena od vladajućih i građanskih partija, u cilju ponavljanja izbora, vlast je iskoristila podršku Zapada i u polupraznoj Skupštini, izabrala Vladu nepotpunog legitimiteta koja će potrošiti puni mandat. Posljedice neregularnosti političkog sistema se direktno reflektuju na ekonomiju, tako da prosječna zarada u Crnoj Gori stagnira čitavu deceniju, mada se Vlada hvali privrednim rastom.

Vladajućoj partiji su u opoziciji odgovarale snage koje imaju problem sa prihvatanjem državnosti Crne Gore, kako bi vršili obostranu mobilizaciju birača. Na drugoj strani one partije koje su prihvatale da je pitanje državnog statusa riješeno i bazirale se na životna, egzistencijalna pitanja, bile bi predmet udara sa obije strane, i režim se nebi zadovoljavao nestajanjem ovih partija, već bi sprovodio marginalizaciju idiskriminaciju njihovih istaknutih članova, valjda da bi poslao poruku kako će proći svako kopolitiku doživi kao borbu protiv korupcije odnosno, zalaganje za uspostavljanje pravne države. Na žalost Crna Gora je zemlja progona, diskriminacije i marginalizacije oponenata, a najtužnije je što naši zapadni saveznici to pasivnoposmatraju, na štetu demokratskih procesa  Crne Gore.

MONITOR: Premijer je pozvao na razgovore u kontekstu aktuelne političke krize. Kakva suvaša očekivanja od ovih pregovora?

PEJOVIĆ: Loša poruka jeste u tome što je potrebno da na ulice izađe desetine hiljada građana da bi Vlada prizanala da se nalazimo u krizi. Da je opozicija samo prije par mjeseci tražila pregovore od Vlade oni bi vjerovatno bili ignorisani.  Smatram da bi najodgovornije bilo formirati nekuprelaznuVladu koja bi organizovala izbore, no takva inicijativa  je ignorisana još za vrijeme prošlogodišnjih protesta. Nalazimo se u situacijikoju  bi politikolozi  dijagnostifikovali kao “spiralu negativnog funkcionisanja institucija”.  Stanje u političkom sistemu ne obećava pozitivne promjene, čak i da se one dogode. Institucije i partije čine ljudi, a nakon decenije negativne kadrovske selekcije, nisam siguran da bi  promjene čak i da se dogodedonijele pozitivne rezultate.

MONITOR: Da li ipak nazirete izlazak iz krize?

PEJOVIĆ: Potrebno nam je novo okupljanje na pozicijama građanske ljevice. Što sa postojećim političkim snagama, što okupljanjem starih, novihaktera političke scene. Trebaju nam ljudi sasposobnošću osmišljavanja političke scene, umjesto agresije, populizma i antiintelektualizma.Slažem se sa mišljenjem gospodina Blagoja Grahovca da je Crnoj Gori potreban novi narodni “antifašistički ustanak” protiv sa jedne strane “privatno državnog”, a sa druge strane “velikodržavnog” fašizma, koji su dva lica iste novčanice, “zarađen” u prvobitnoj akumulaciji kapitala  90 tih godina. Društvu su potrebne politike privrednog razvoja, i nove investicije. Na žalost ovakve teme  su na marginama u kriznim periodima, kada  populizam ima primat nad ekspertskim znanjima.

MONITOR: Nalazimo se u izbornoj godini a jošnije završena reforma izbornog zakonodavstva?

PEJOVIĆ: Izborno zakonodavstvo je naš Skadar na Bojani, koji vile sruše što god se u zakonu napiše. Jednostavno na jednoj strani imate koaliciju vladajuće partije, državnih institucija i privatnog kapitala, a na drugoj strani su opozicione partije limitiranih finansijskih i organizacionih kapaciteta. To je potpuno neravnopravna politička utakmica sa već decenijski poznatim pobjednikom. Građani su od te igre umorni, i nadaju se da promjene mogu doći vaninstitucionalnim metodama političkog djelovanja.Što opet generalno nije dobro za stabilnost zajednice.

MONITOR: Kakvo je vaše mišljene o  ulozi Evropske unije  u Crnoj Gori i regionu?

PEJOVIĆ: Smatram da je EU istorijski dužna da integriše  “zapadni Balkan”.  Slažem se sa mišljenjima da je Evropa   ovaj prostor koji se primarno sastoji od republika bivše Jugoslavije, trebala da integriše još prije raspada velike Jugoslavije kako bi se prevenirali ratni sukobi i potpuni raspad jugoslovenske federacije. Ovaj prostor se takođe mogao integrisati zajedno sa ostalim balkanskim državama Bugarskom, Rumunijom, ili makar zajedno sa Hrvatskom. Na žalost zapadni Balkan kao da je getoiziran i zaboravljen od EU. Stabilokratija kao vid fasadne demokratije, u biti autokratije, možda iz Brisela i Wašingtona izgleda prihvatljivo, dok su samim društvima, donosi političku a time i ekonomsku stagnaciju, antiintelektualizam u  politici i kulturi, što su manifestacije fašizma. U ekonomskom i političkom  smislu evropa je propustila ono što je najmanje mogla da uradi, a to je da saobraćajno i infrastrukturno integriše region.

U odnosu prema domaćoj političkoj sceni, Brisel i Vašington nikad nisu pokušali da u opoziciji iskreno nađu saveznika. Što je po mom mišljenju gurnulo u ruski zagrljaj jedan dio opozicije,  dodatno komplikujući političku scenu u kontekstu globalne političke dinamike. Ne rijetko bi zapadni centri moći koristili građansku opoziciju kada je trebalo dati neku vrstu podrške većini, i nakon toga bi istu tu opoziciju ostavljali pod pritiskom vladajućih partija i nacionalne opozicije sa druge strane. Ovakav odnos zapadnih centara moći prema Crnoj Gori suštini je uticao na formiranje negativne konjukture naše političke scene. Smatram da bi EU trebala aktivnije da pomogne Crnoj Gori,  kako kroz političko posredovanje, tako i kroz veće investicije, što bi pomoglo otvaranju novih radnih mjesta i umanjenju siromaštva.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

link: https://www.monitor.co.me/dr-zarija-pejovic-ekonomista-crna-gora-je-skrenula-u-desno/

Izjava Borisa Marića za dnevni list Dan

Резултат слика за boris marić dan gvozdenović

Birani po lojalnosti Milu
Direktor CEGAS-a Boris Marić ocijenio je da je predsjedništvo DPS-a izabrano po kriterijumu lojalnosti Đukanoviću.

– Kada to uzmemo kao polazište, manje je bitno za sam proces partijskog izbora da li su iza nekoga brojne afere i kontroverze. U krajnjem, sam Đukanović je mnogo opterećeniji aferama od pojedinih članova užeg rukovodstva DPS-a. Jasno je da je Đukanović stavio znak jednakosti između sebe, DPS-a i državnih institucija, te da od eventualne podjele moći unutar samog DPS-a, dok je Đukanović na čelu, neće biti ništa – rekao je Marić.

link: https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Politika&datum=2020-02-21&clanak=734312

MARIĆ PITANJE UČEŠĆA VOJNIKA NA PROTESTIMA MCP VIDI KAO GRANIČAN SLUČAJ: Na litiju mogu ako nije partijski obojena

Vojnici se moraju čuvati zamke da na bilo koji način budu uvučeni u eventualno javno ispoljavanje političkih stavova, kazao je direktor Centra za građanske slobode Boris Marić

Od vojnika se očekuje da brani državu u skladu sa zakonima i Ustavom: Bosković sa vojnicima
Od vojnika se očekuje da brani državu u skladu sa zakonima i Ustavom: Bosković sa vojnicima (Foto: Ministarstvo odbrane

Direktor Centra za građanske slobode (CEGAS), Boris Marić, ocijenio je da ne vidi potrebu da se na bilo koji način pripadnicima Vojske Crne Gore ograničava mirno ispoljavanje neke vrste vjerske pripadnosti, ako protestne litije tumačimo kao građansko pravo crkve da se bori za svoja prava.

“Sa druge strane, pripadnici Vojske se moraju čuvati zamke da na bilo koji način budu uvučeni u eventualno javno ispoljavanje političkih stavova, a to kao opasnost postoji i sa strane vlasti i sa strane opozicije”, kazao je Marić “Vijestima”.

Govoreći o porukama da pripadnicima Vojske nije mjesto na litijama, Marić je rekao da “ovdje imamo graničan slučaj, jer profesinalni vojnik dobrovoljno stupa u taj status i samim tim trpi određena ograničenja, poput onog propisanog članom 18 Zakona o vojsci”.

“Naime, stoji da lice u službi u Vojsci, službu vrši politički neutralno, ne može biti član političke organizacije i da se uzdržava od javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenja”.

Marić navodi da je shodno tome primjer morao dati sam ministar odbrane Predrag Bošković, koji je “posljednja adresa koja je trebalo da se javi kao učesnik javne polemike o spornom Zakonu i protestnim litijama crkve”.

“Sa druge strane, Zakon o Vojsci ima normu koja zabranjuje diskriminaciju po osnovu pola, rase, nacionalne pripadnosti, jezika, vjeroispovijesti, političkog i drugog misljenja i drugo. Zakon zabranjuje dovođenje u povlašćen, odnosno neravnopravan položaj lica u službi u Vojsci. Zabranjeno je prethodno pobrojana prava ograničavati po bilo kom osnovu”, kazao je Marić.

hram litija
Hiljade ljudi ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja(Foto: Boris Pejović)

Pravnik Sergej Sekulović ocijenio je da je riječ o složenoj pravnoj situaciji kod koje postoji spor oko činjenica:

“Osnovno pitanje koje se javlja je – da li su litije politički skup na kome se ispoljava političko uvjerenje? I vezano pitanje: što se podrazumijeva pod javnim ispoljavanjem političkog uvjerenja”, kazao je Sekulović.

Istakao je da Ustav zabranjuje političko organizovanje u državnim organima i članstvo u političkim partijama, između ostalog i profesionalnim pripadnicima Vojske:

“Shodno tome, lično sam mišljenja da se ispoljavanje političkog uvjerenja, na koju zabranu upućuje član 18 Zakona o Vojsci Crne Gore, treba vezivati za agitovanje za određenu političku partiju”.

Van ovakvog tumačenja, ističe Sekulović, ulazimo u zonu da se nad pripadnicima, u ovom slučaju Vojske, vrši diskriminacija ukoliko im se zabrani ispoljavanje stava o svim javnim politikama.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske u više navrata su poručili da će prestati sa organizovanjem litija čim Zakon bude povučen i da one imaju isključivo crkveni karakter…

“Podsjećam da je pripadnicima Vojske dozvoljeno sindikalno organizovanje. U svakom slučaju, situacija bi bila drugačija ako bi se karakter litija promijenio i dobio oblik agitovanja za bilo koju političku partiju ili koaliciju”, kazao je Sergej Sekulović.

Poruku da ne učestvuju u litijama koje Mitropolija crnogorsko-primorska organizuje širom Crne Gore u znak protesta zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pripadnicima Vojske uputio je načelnik Generalštaba VCG Dragutin Dakić. On je prije nekoliko dana rekao da u Vojsci nema mjesta za one koji se bave politikom i da je nedopustivo da njeni pripadnici budu na litijama na kojima se vide zastave druge države.

“Svaki vojnik, počev od mene, dužan je da bude bezuslovno lojalan Crnoj Gori… Taj koji misli da treba da brani crkvu od zakona, tome nije mjesto u Vojsci, jer se od istog čovjeka očekuje da brani državu”.

Nakon izjave Dakića, general u penziji Blagoje Grahovac ocijenio je da je Vojska pretvorena u partijsku soldatesku vladajuće DPS.

“Vojnik ima pravo kao i svaki drugi građanin. Ovdje je upućena prijetnja svim vojnicima koji bi i pomislili da mogu da upražnjavaju vjeru, a da je kojim slučajem viđen vojnik na manifestaciji makar bila i crkvena, koju podržava DPS, naravno da bi taj vojnik bio primijećen za unapređenje i za brže vođenje u službi”.

Bošković je javno čestitao Dakiću na stavu i izjavi i istakao da se od vojnika očekuje da brani državu u skladu sa zakonima i Ustavom.

“Ako dobro pročitate izjavu, vidjećete da je on rekao da je sloboda vjeroispovijesti osnovno ljudsko pravo svakog pojedinca i da će zaštititi bilo pojedinca bilo Vojsku u cjelini od zloupotrebe u bilo koje političke ili vjerske svrhe”.

Bošković je ranije kazao da protestne litije nemaju nikakve veze sa zakonom, već je “namjera da se Crna Gora predstavi kao srpska država, kojoj bi se poništila nezavisnost izglasana na referendumu 2006. godine”.

On je najavio i da će vratiti orden Svetog Save kojim ga je ranije odlikovala Srpska pravoslavna crkva, nakon što je mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije poručio da bi Sinod trebalo da mu ga oduzme.

Član Odbora za bezbjednost Skupštine Milorad Vuletić (DPS) poručio je da “okupljanja koja imaju formu vjerskih skupova, a u suštini političkih protesta na kojima su dominantna obilježja strane države, s kojih se čuju uvrede upućene institucijama, nijesu mjesta primjerena za nekog ko se svečano zakleo da će braniti nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenitet Crne Gore”.

Tekst preuzet sa potrala Vijesti, novinarka Željka Vučinić

link: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/na-litiju-mogu-ako-nije-partijski-obojena

Analiza preuzeta sa DW, sagovornik Sergej Sekulović: Da li je moguć kompromis?

Posle dva meseca neviđenih tenzija u društvu, crnogorska vlada i Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori konačno su počele pregovore o spornom Zakonu o slobodi veroispovesti. DW istražuje: koje su moguće tačke kompromisa?

default

Posle mnogo međusobnih pozivanja, ali i prozivanja, kao masovnih protesta vernika Srpske pravoslavne crkve (SPC) – koje je crnogorska vlast nazvala „rušenjem države“ – dve strane konačno su prošle sedmice sele za pregovarački sto. To je pokušaj da se raspetlja Gordijev čvor Zakona o slobodi veroispovesti, čije je usvajanje krajem prošle godine dovelo do ogromnih tenzija, kakve u Crnoj Gori nisu viđene još od devedesetih godina, pa ni u doba referenduma 2006.

Prvi sastanak nije doneo ništa spektakularno, jer su dve strane ostale pri svojim stavovima – Crkva da bi Zakon trebalo menjati, a Vlada da on može da se primenjuje uz dodatne garancije. Ipak, sastanak je probudio nadu da se taj, možda i najteži konflikt od obnove nezavisnosti Crne Gore, može rešiti dogovorom.

Crkva traži brisanje tri sporna člana Zakona

Spornim zakonom predviđeno je da sve crkve i manastiri (ali i zemljište verskih zajednica), a koji su bili državna svojina ili su izgrađeni državnim novcem do 1918. godine, prelaze u vlasništvo države, osim ako verske zajednice ne dostave dokaze o vlasništvu nad tim objektima koje će država priznati. Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije SPC u Crnoj Gori to su nazvale otimanjem crkvene imovine, dok vlast tvrdi da se time ispravlja istorijska nepravda pripajanja Crne Gore Srbiji 1918. nakon koje je i Mitropolija postala deo SPC.

SPC je zbog usvajanja Zakona pokrenula masovne proteste vernika – crkvene litije koje se od Božića održavaju svakog četvrtka i nedelje u brojnim crnogorskim gradovima. A i nakon sastanka sa Vladom, poručili su da će se litije nastaviti.

Litije se održavaju svakog četvrtka i nedelje u brojnim gradovima Crne Gore

Politički analitičar Sergej Sekulović za DW kaže da je sama činjenica da se sastanak desio pozitivna stvar: „Prostor za kompromis postoji, jer je priča i dalje živa. Ipak, nema dovoljno elemenata da bi bili optimisti do kraja.“

-pročitajte još: Crkva i „sistem Đukanović“

Advokat Dragan Šoć, koji je bio deo pravnog tima SPC na sastanku, kaže da je dogovor da se pregovori nastave na nivou eksperata, te da oni čekaju poziv Vlade za naredni sastanak.

„Mi smo Vladi predali predlog izmena zakona, a oni su rekli da će ga proučiti. Mi tražimo brisanje spornih članova 62, 63 i 64 koji govore o imovini. Ako Vlada baš insistira da se imovina pomene u Zakonu, onda bi trebalo da jednom formulacijom uputimo na opšte odredbe pravnog postupka u Crnoj Gori, a to je da Vlada, ako ima dokaze da su crkve i manastiri nekad bila državna imovina, pokrene postupak pred nadležnim sudom i neka to sud dokazuje. Niko nema ništa protiv toga“, tvrdi Šoć.

On dodaje da odredba koju predlaže crkva zamenjuje sva tri sporna člana zakona, 62, 63 i 64: „To je odredba da se svi eventualni imovinski sporovi rešavaju pred nadležnim sudom, u duhu pravnog poretka, zakona i Ustava Crne Gore i poštujući međunarodne standarde. To znači da nema posebnog upravnog postupka niti upisa crkava i manastira u katastar kao državne imovine, kako stoji u zakonu. Time bi, po našem sudu, taj zakon ušao u zonu ustavnosti“, kaže Šoć.

Dragan Šoć: Litije su za Vladu iznenađenje, kao što su i za nas – ali za njih su briga, a za nas nisu

Koje su moguće tačke kompromisa?

Sekulović smatra da će biti teško pomiriti različite stavove: „Kompromis od strane Vlade će, prema mom mišljenju, ići ka tome da sporni članovi ostanu u zakonu, a da se pruže dodatne garancije da to nikako neće uticati na korišćenje imovine, pri čemu crkvi ostaje da sudski dokazuje svoje vlasništvo, ako hramovi budu uknjiženi na Vladu. Ipak, mislim da to crkvi neće biti dovoljno, pa će oni tražiti da se vlasništvo nad crkvama, odnosno uknjižba, vrši tek nakon pravosnažnog sudskog postupka, a ne prostim upisivanjem crkvene imovine u državno vlasništvo“, kaže Sekulović.

-pročitajte još: Crna Gora: Identitet, vera, politika

O Vladinim dodatnim garancijama za korišćenja crkava i manastira samo uzgred se pričalo na sastanku, ali Šoć poručuje da su one nedovoljne: „One ne mogu imati efekta, jer se sukobljavaju s imperativnim normama zakona. Ako Vlada nudi da neće dirati Mitropoliji pravo korišćenja crkava i manastira, to treba da počiva na dobroj volji i poverenju, čega trenutno nema. Drugo, ako oni ne žele da upravljaju tom imovinom, već je daju na korišćenje crkvi – šta će im onda vlasništvo? Treće, Vlada se menja i za nekoliko godina neki državni činovnik može da donese neku novu uredbu ili pravilnik o promeni načina korišćenja crkava i manastira. Dakle, ta priča o garancijama je politička i upućena je građanima kako bi ih pacifikovali“, smatra Šoć.

I Sekulović dodaje da crkva želi da se postupak dokazivanja vlasništva nad imovinom vrati sa Upravnog na redovne sudove, i da je to moguća druga tačka kompromisa: „Mislim da je to u duhu njihovih amandmana na zakon koji su predlagali u Skupštini i smatram da bi bilo vrlo teško za njih da to odbiju kao eventualni kompromisni predlog Vlade.“

Kao sporno pitanje ostaje i to što država traži da se crkve registruju, a Mitropolija crnogorsko-primorska to neće, jer kaže da ima pravni subjektivitet stotinama godina. Ipak, naši sagovornici kažu da je tu kompromis realniji i da bi Vlada mogla da pristane na evidenciju verskih zajednica umesto njihove registracije.

„Evidencijom se Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priznaje kontinuitet pravnog lica, odnosno evidentira se objektivno stanje“, kaže Sekulović.

Prvi sastanak nije doneo ništa spektakularno, ali je probudio nadu da se konflikt može rešiti dogovorom

Da li će vlast popustiti zbog masovnih litija?

Dragan Šoć tvrdi da bi vlastima bilo pametnije da pristanu na kompromis, kako ne bi dočekale izbore ove godine s masovnim protestima: „Moj utisak sa sastanka je da su litije za Vladu iznenađenje, kao što su i za nas. Ali za njih su briga, a za nas nisu. Vlast ima ozbiljan problem ako ovo ne skine s dnevnog reda do izbora, jer ovo nisu politički protesti, već su usredsređeni na jedan zakon. Ako budu tvrdoglavi, mogu da uđu u izbore sa ovakvim protestima ili mogu da kažu ’Stanite, možda smo malo prenaglili’, da se povuku korak unazad i izađu u susret zahtevima crkve i time prekinu proteste. A onda neka se političari rvaju na izborima“, kaže Šoć.

S druge strane, Sekulović smatra da su litije politički događaj i da se priča može odvijati u dva smera, pogotovo zato što u protestima učestvuju i glasači vladajuće Demokratske partije socijalista: „Prvi smer jeste da se DPS povuče i pristane na neke izmene zakona kako bi sačuvao biračko telo. Drugi je da u DPS-u procene da su im baš potrebne litije do samih izbora, jer se tako sve druge teme stavljaju u drugi plan i otvara se samo pitanje: ’Jeste li za državu ili protiv nje?’ To bi bila pojednostavljena politička kampanja, ali ona donosi homogenizaciju biračkog tela, a DPS relaksira brojnih drugih životnih tema“, kaže Sekulović koji na kraju dodaje da bi se ipak pre kladio da će doći do nekog kompromisa.

„Bilo bi prilično neodgovorno i na unutrašnjem i na regionalnom planu, ali i na planu evropskih integracija Crne Gore, da ne dođe do dogovora. To bi bio veliki rizik, jer bi onda Crna Gora, od decenijskog faktora mira i stabilnosti u regionu, postala jedno od nosećih žarišta, što bi bilo prilično kontraproduktivno za sve“, zaključuje Sergej Sekulović.

Link: https://www.dw.com/sr/crna-gora-da-li-je-mogu%C4%87-kompromis/a-52417650

Sekulović: Nije zabranjeno mijenjati izborne zakone u godini izbora

Резултат слика за sergej sekulović foto

Advokat Sergej Sekulović kazao je da u Crnoj Gori ne postoji pravno pravilo koje zabranjuje da se izborni zakoni mijenjaju u godini izbora.Objavljeno: 07. 11. 2019 – 12:47
Izvor: Portal Analitika

„To pitanje više je u sferi dobrih demokratskih praksi. Potreba stabilnog izbornog zakonodavstva zahtijevala bi da u godini izbora ipak ne bude nikakve promjene u izbornim zakonima, već da postoje jasna pravila. Međutim, gledano s formalno-pravne strane, i da određena zakonodavna rješenja istrpe izmjene i u toku izborne godine, to ne bi moglo biti napadnuto iz, na primjer, pozicije ustavnosti pred Ustavnim sudom, jer pravno pravilo – odnosno zabrana – u tom smislu ne postoji“, pojasnio je Sekulović za Portal Analitika.

Podsjetimo, pridruženi član Odbora za reformu izbornog zakonodavstvaDragan Koprivica (CDT), predložio je da se rad Odbora, koji ističe 15. novembra, produži do 31. decembra, dok je Genci Nimanbegu (Forca) saopštio da bi optimalan rok trebalo da bude do proljećnjeg zasjedanja parlamenta.

Iz vladajućeg DPS-a poručili su da izborni zakoni moraju biti usvojeni do kraja godine.

Litije zbunile birače, DPS obilazi teren

Резултат слика за krst i crnogorska zastava foto

Demokratska partija socijalista (DPS) šalje poruke koje se mogu označavati i početak izborne kampanje, ali i konsolidovanja svog biračkog tijela nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i reperkusija koje je on donio.

“Kako se situacija i nezadovoljstvo zbog Zakona ne smiruju, DPS saopštenjima opštinskih odbora pokušava da sanira moguću štetu i ponovo uspostavi kontrolu, budući da nije sve prošlo po dosadašnjem principu: tenzije će se smiriti protokom vremena”, rekla je izvršna direktorica Politikon mreže Jovana Marović.

Posljednjih desetak dana održano je nekoliko sjednica opštinskih odbora DPS-a, uglavnom na sjeveru države, sa kojih su poslate poruke da nema oduzimanja hramova SPC, ali i multietničke skladnosti i podrške državnom vrhu da “istraje u odbrani vitalnih interesa države i radi na osnaživanju našeg identiteta”. Na istu temu oglasili su se i pojedini odbori – Ulcinj, Budva, Kolašin, Podgorica – čija su saopštenja bila na istom fonu.

Sjednice su održane u Šavniku, Mojkovcu, Danilovgradu, Pljevljima i Bijepom Polju, a na njima su prisustvovali koordinatori – članovi Predsjedništva DPS-a i Izvršnog odbora partije. To pokazuju stranačka saopštenja poslata medijima nakon sjednica kojima su prisustvovali, kako se navodi, Ilija Ašanin, Časlav Vešović, Nada Drobnjak, Dijana Gomilanović, Srđan Miljanić, Milosav Anđelić.
U Pljevljima i Bijelom Polju je bio i premijer i zamjenik predsjednika DPS-a Duško Marković. On je iz Podgorice pozivao mitropolita Amfilohija na razgovore, a sa partijskog skupa u Pljevljima, dan kasnije, optužio ga da vodi anticrnogorsku opoziciju.

IZ DPS-a nijesu odgovorili na pitanja upućena u petak. “Vijesti” su pitale da li je DPS krenuo u antikampanju litijama.

Jovana Marović rekla je “Vijestima” da “razmjere protesta i nezadovoljstva širom Crne Gore zbog usvajanja Zakona zahtijevaju reakciju DPS-a”: “Ona je došla u vidu ”stalnog zasjedanja” opštinskih odbora i odgovaranja na situaciju na terenu i u isto vrijeme su i razmatranje strategija pred izbore, što uključuje i procjenu opasnosti po povoljan izborni rezultat”.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić rekao je da su saopštenja opštinskih odbora DPS “dio kampanje koji treba da doprinese sa jedne strane homogenizovanju biračkog tijela, a sa druge strane da ispituje reakcije druge strane što treba da posluži za određivanje pravaca kampanje”.

“Izborna je godina i sve što se dešava ima vezu sa tom činjenicom. DPS svoju kampanju vodi kontinuirano što su i sami više puta potvrdili tvrdnjama da za njih nova kampanja počinje odmah nakon završenih izbora. Njihova politička procjena je bila da treba ići sa spornim Zakonom koji uređuje oblast vjerskih pitanja i ne sumnjam da je rukovodstvo te partije imalo punu svijest da će na taj način dodatno aktuelizovati podjele u crnogorskom društvu. Otvaranje spornog pitanja vraća nas u neku vrstu predreferendumskog stanja, zatvara prostor i slabi druge teme poput brojnih afera, spornih državnih pomoći, loše ekonomske i socijalne situacije, zastoja u EU integracijama. Svi ti parametri su loši, a ključnu odgovornost snosi DPS. To su loši indikatori za izbornu godinu, za vođenje kampanje. Tema koja podstiče podjele je “lakša” za vođenje kampanje. U poluvandrednom stanju DPS može sebe predstaviti kao zaštitnika države, što je mnogo puta oprobana manipulacija”, navodi Marić za “Vijesti”.

U saopštenjima DPS-a nakon sjednica odbora uglavnom provijavaju slične rečenice “bezrezervna podrška državnom vrhu da istraje u odbrani vitalnih interesa države”, “nikome se neće otimati nijedan vjerski objekat”, “cilj zakona nije diskriminacija nijedne vjerske zajednice”, “Crna Gora je prepoznata kao bastion vrijednosti koje podrazumijevaju multietnički sklad”…

“POTKOPAVA SE POVJERENJE U INSTITUCIJE” Marić: Izbor Lopičić nezakonit, pribjegavanje praksi na uštrb zakonskih rješenja nije dobra poruka

Резултат слика за justicija foto


Prema Marićevim riječima, sve dobija posebnu težinu kada takvom načinu odlučivanja pribjegne Ustavni sud

Izbor Desanke Lopičić za predsjedavajućeg sudiju Ustavnog suda nije zakonit i pribjegavanje praksi na uštrb zakonskih rješenja nije dobra poruka, ocijenio je pravnik Boris Marić.

Ustavni sud Crne Gore u ponedeljak nije izabrao predsjednika, nakon četiri kruga glasanja, jer niko od sudija nije dobio potrebnu većinu, a za predsjedavajućeg sudiju izabrana je Lopičić.

Iz tog suda saopštili su da su postupak izbora predsjedavajućeg sudije sa ovlašćenjima predsjednika Ustavnog suda sproveli u skladu sa ranijom sopstvenom praksom i ustavno-sudskom praksom u okruženju.

Marić je agenciji MINA kazao da izbor Lopičić nije zakonit.NEUSPIO POKUŠAJ IZBORA PREDSJEDNIKA

Ustavni sud bez predsjednika, Lopičić predsjedavajući sudija

27. januar 2020

“Izbor nije zakonit, a pretpostavljanje i pribjegavanje praksi na uštrb zakonskih rješenja nije dobra poruka”, rekao je Marić.

Prema njegovim riječima, sve dobija posebnu težinu kada takvom načinu odlučivanja pribjegne Ustavni sud.

To, kako je ocijenio Marić, ne doprinosi povjerenju u institucije, već potkopava povjerenje i koncept vladavine prava gura u drugi plan.

Preuzeto sa portala Vijesti

https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/maric-pribjegavanje-praksi-na-ustrb-zakonskih-rjesenja-nije-dobra-poruka

Powered by WordPress.com.

Up ↑