Objavljeno prije 1 mjesec
na 1 Decembra, 2019
Objavio:Monitor online
Ono što nam treba a bez čega nema moderne države je profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite
MONITOR: Premijer DuškoMarković saopštio je da nije čitao najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, ali svejedno zna da je pozitivan. Šta vam govori to što premijer ne čita dokument koji je vrlo važan za zemlju koja se nalazi na putu evropskihi ntegracija?
SEKULOVIĆ: Vjerujem da je čitava situacija u proteklih par nedjelja prilično zatekla vlast i napravila joj problem, u odnosu na koji traže pozicioniranje. Ovdje mislim na blokadu otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, odnosno francusko, ali ne i samo njihovo, preispitivanje procesa proširenja i metodologije pregovaranja. Vlast se pripremala za drugačiji scenario, koji je trebalo iskoristiti za kampanju na narednim izborima. U ovom trenutku je teško predvidjeti buduća dešavanja. Ostaje da se vidi da li će nova metodologija, ako do nje uošte i dodje, obuhvatiti i Crnu Goru, što čitav proces koji je izgledao kao ireverzibilan drma iz temelja. Vaše se pitanje ipak odnosi na prezentovani non-paper, i u kontekstu njegovog tumačenja od strane različitih aktera, možemo izvući zaključak da je prošlo vrijeme optimizma i da istinu treba pogledati u oči. Pokušavanje da se nešto isključivo ili primarno predstavi kao pozitivno više nema nikakvu političku korist za one koji sa takvim ocjenama izlaze. Držim da crnogorski građani imaju procjenu da nešto nije u redu i da ih ne treba podcjenjivati. Nismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,i to je činjenica.
MONITOR: Izvještaj ipak nije generalno pozitivan, kako tvrdi Marković, nego ukazuje na stagnaciju na pojedinim poljima kada je u pitanju poglavlje 23 i 24, a u nekim djelovima i regresiju. Da li su Evropljani postali strožiji, ili je do nas?
SEKULOVIĆ: Snaga jednog društva se najjasnije ogleda u njegovom odnosu prema kritičkom mišljenju. Dobronamjerno, argumentovano i naravno slobodno kritičko mišljenje je moguće u društvima koja su usvojila osnovne demokratske vrijednosti. U tom smislu ima prostora i da se prema samoj EU nastupi na taj način, kao i prema politikama država članica koje direktno utiču na EU politike. Naravno,sprosobnost kritičkog mišljenja je primarno vezana za autorefleksiju. Dobro je što nam izvještaji EU sve više pomažu jer se koristi jasniji jezik. Činjenica je da EU prolazi kroz svoja preispitivanja, ali je takođe tačno da ni mi nismo na nivou zadatka. Od nas se traže opipljivi, mjerljivi rezultati, dakle jasno neselektivno djelovanje koje će dovesti do promjene nedemokratskih praksi i jačanja odgovornosti na svim poljima. Tu se bije bitka između političkog nagona za kontrolom i istinskog demokratskog iskoraka. Rekao bih da je to naš osnovni izazov.
MONITOR: Pravosuđe je u centru ta dva poglavlja, odnosno reformi. Ovih dana raspisan je konkurs za VDT, a kandidatkinja je tužiteljica LidijaVukčević, koja po mnogim procjenama, ne može dobiti glasove opozicije, a samim tim ni biti izabrana. Slažete li se nekim kolegama iz civionog sektora zcivilnogsektora da je ta kandidatura pravan koju vlast koristi da bi pokrenula izmjene Ustava kada je u pitanju izbor VDT? I šta bi to značilo?
SEKULOVIĆ: Crnoj Gori je potreban VDT u punom mandatu i lično sam pozvao da se na konkurs prijavi što veći broj kandidata. Ukoliko se ne varam pored gospođe Vukčević urednu kandidaturu je podnijela i gospođa Marković. Mislim da se u ovoj fazi politički sistem bori za prebacivanje odgovornosti za blokadu. Treba sačekati ishod glasanja, ali svima nam je jasno da izbor VDT-a i članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika mora da prati politički dogovor, kojeg u ovom trenutku nema. Mogli bi situaciju sagledati i ovako: da je gospođa Marković bila jedini kanditat, nju bi eventualo podržala opozicija, dok bi vlast bila protiv, što bi prebacilo optužbe za ‘’opstrukciju’’odnosno blokadu izbora za jedne strane na drugu. Ovako se ‘’odgovornost’’ za neizbor i dalje drži u opozicionom dvorištu. Na taj način se osnažuju agrumenti za ustavne promjene, bilo u pravcu većine potrebne za izbor i/ ili vezivanja tužilačke organizacije za izvršnu vlast. Pred Crnom Gorom su dva puta. Put političkog kompromisa Ili produbljivanja krize. Uskoro ćemo saznati što ko od političkih aktera zaista želi.
MONITOR: Osim afera vezanih za korupciju koje potresaju tužilaštvo, ovih dana objavljeno je i da je tužiteljica nagovarala žrtvu nasilja da mu oprosti da demantuje izjave koje je dala medijima. Kako to komentarišete?
SEKULOVIĆ: U ovom trenutku primarno je pratiti dalju sudbinu predmeta i pružanje podrške žrtvi. Iznesene su teške optužbe i njih mora da prati pojačano interesovanje kako same tužilačke organizacije tako i javnosti. U ovoj fazi postupka ne bih mogao više da kažem.
MONITOR: Kako vidite stanje u institucijama danas generalno, koje bi trebalo da obezbijede vladavinu prava i borbu protiv korupcije i kriminala?
SEKULOVIĆ: Naše institucije trpe urušavanje i očigledan je pad povjerenja javnosti u njih. Tačno je da je u proteklom periodu došlo do institucionalnog zaokruživanja koji je praćen solidnim pravnim okvirom, mada i tu postoji prostor za unapređenje. Sigurno je da u našim institucijama radi veliki broj stručnih i časnih ljudi, ali je generalni utisak da one ne mogu da se otrgnu od političkog uticaja. Crna Gora nema iskustvo demokratske smjene vlasti, pa su institucije oblikovane pod političkim kišobranom, kao jednim dijelom stručne potpore interesa vlasti. Sigurno nam ne treba ni haos u ovoj oblasti ili populistički nastraj koji bi rezultirao političkom kontrolom sa drugog pola scene. Ono što nam treba a bez čega nema moderne države jeste profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite. To je i smisao evropskih intergacija. Tranzicionu logiku sa elementima psihopatskih odnosa, treba da zamijeni stvaralaštvo, kreativnost i solidarnost. Koliko je to realno, ne znam. Moguće je da govorim o utopiji.
MONITOR: Ako su institucije zarobljene, čemu onda izborna reforma? Odnosno, kolike su šanse da naredni izbori budu demokratski i slobodni, i ko je kriv ako ih opet ne bude ?
SEKULOVIĆ: Nerealno je da možemo očekivati idealan izborni ambijent. Država je najveći poslodavac i jedan od glavnih aktera na tržištu, što dovodi do institucionalne prednosti vlasti. Ono što nam treba jeste elementarno povjerenje u birački spisak, kontrola socijalnih davanja i drugih mogućih zloupotreba javnih resursa koje se suštinski svode na prikriveno partijsko finansiranje. Međutim, ne vidim rješenje u radikalizaciji scene, niti u defetizmu koji bi rezultirao bojkotom izbora. Mora se naučiti da se sistemski djeluje, koliko god to često izgledalo frustrirajuće i besmisleno. Ne vjerujem u revolucije, pogotovo u njihovu crnogorsku verziju. Ono što se postavlja kao ključno pitanje glasi: da li se politički kompromis želi ili se priželjkuje gruba polarizacija društva? U slučaju cijepanja društva politika postaje jednostavna djelatnost gdje se sve svodi na crno-bijele slike. U krajnjem, uvijek na štetu društva, odnosno građana. Nisam optimista da ovo što se trenutno dešava ide u pravom smjeru. Volio bih da me vrijeme demantuje.
MONITOR: Lider URA DritanAbazović pozvan je u policiju jer je muškarac pored njega opsovao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Kada je Đukanović u parlamentu Abazovića nazvao bitangom, nije bilo nikakve reakcije. Kako se zove sistem u kom se u policiju privode lideri partija jer je neko u njihovoj blizini psovao državnika?
SEKULOVIĆ: Zaista mi nije jasno zašto je gospodin Abazović pozvan da pruži svoja saznanja vezano za ovu situaciju. Nedopustivo je tretirati poslanika na ovakav način. Takođe držim da je reagovanje, i to ekspeditivno, nadležnih organa na incident ovog tipa nešto što može proizvoditi efekte. Sa druge strane,ovakav rječnik, ma od koga dolazio nije nešto što ima moju podršku. Ne bih nepotrebno dramatizovao cijelu priču i vjerujem da ovo ne donosi nikome političku korist, niti pokazuje snagu institucija. O uticaju na društvo da i ne govorim.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
CEGAS 
Leave a Reply