Kriza u Crnoj Gori ispod radara EU

Analitičarka Karnegi centra za Evropu Džudi Dempsi kaže da su Crna Gora i druge zemlje Zapadnog Balkana unazad neko vrijeme van fokusa zvaničnog Brisela prije svega zbog problema i izazova sa kojima se sama EU suočava, Brexita, unutrašnje reorganizacije i migracija11801 pregleda6 komentar(a)ShareTwitterFacebookViber

Ilustracija
Ilustracija (Foto: Shutterstock)
Radio Slobodna Evropa

Radio Slobodna Evropa17. januar 2020, 19:20ažurirano 17. januar 2020, 21:10

Od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti 27. decembra prošle godine i izbijanja krize koja je izazvala tenzije, nacionalističke ispade i pojačanu medijsku propagandu, ne samo u Crnoj Gori nego i na relaciji Podgorica – Beograd, Evropska unija (EU) se osim jednim oglašavanjem, nije direktnije uključivala.

Pri tome su i Crna Gora i Srbija zemlje kandidatkinje za članstvo i partneri u pregovorima sa Briselom.

Dempsi o ‘zemljama van fokusa’

Analitičarka Carnegie (Karnegi) centra za Evropu Judy Dempsey (Džudi Dempsi) za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da su Crna Gora i druge zemlje Zapadnog Balkana unazad neko vrijeme van fokusa zvaničnog Brisela prije svega zbog problema i izazova sa kojima se sama EU suočava, Brexita, unutrašnje reorganizacije i migracija:

“Još jedan razlog za ovakvu trenutnu ulogu EU u regionu jeste neka vrsta intelektualne lijenosti Brisela. Zapadni Balkan im je jedino interesantan kada je real politika u pitanju, odnosno zbog problema poput migracija. Zapadni Balkan nije na njihovom radaru bez obzira na činjenicu da je u međuvremenu postao poligon na kojem se takmiče veliki globalni igrači, Rusija, Kina, Saudijska Arabija”, primjećuje Dempsi.

Dempsi ocjenjuje da je Brisel fokusiran na unutrašnje probleme, a da je Zapadni Balkan trenutno van te agende:

“Što je šteta jer Balkan je dvorište EU i zahtijeva dosta naše pažnje. Sa druge strane Njemačka ima mnogo aktivniju ulogu da podrži Zapadni Balkan na putu članstva u EU. Na žalost još ne vidimo da se to dešava i to je pomalo depresivno”, zaključuje Dempsi.

Kako odgovaraju iz EU?

Iz Delegacije EU u Crnoj Gori je RSE saopšteno da predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula von der Leyen kao i novi komesar za proširenje Oliver Verhelji, šalju pozitivne poruke regionu i najavaljuju agendu za inteziviranje aktivnosti na majskom samitu EU u Zagrebu, koji će biti posvećen integracijama država regiona.

Podsjetimo, EK se povodom aktuelne krize između Crne Gore i Srbije, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti oglasila jednom, 6. januara kada je Ana Pisonero, portparolka EK, rekla da je “regulisanje vjerskih prava unutrašnje pitanje svake zemlje, i da u tom smislu nemaju nadležnosti, te da EU “pridaje veliki značaj dobrosusjedskim odnosima i stvaranju klime koja omogućava dijalog”.

Zašto je važno prisustvo EU?

Boris Marić iz Centra za građanske inicijative u izjavi za RSE upozorava da Brisel ne bi smio Crnu Goru i region prepustiti samima sebi jer bi to moglo da dovede do ponavljanja opasnih scenarija iz prošlosti:

Boris Marić
Boris Marić(Foto: Savo Prelević)

“Nesporna je činjenica da EU posljednjih godina ima realno manji uticaj od onoga koji je imala dugo vremena i to jeste jedan od uzroka zašto u Crnoj Gori i regionu imamo devastaciju demokratskih procesa i vraćanje politike incidenata, napumpavanja različitih tenzija. Mi na Zapadnom Balkanu imamo tridesetogodišnje iskustvo koje je nesporno u zaključku da svaki put kada je region bio prepušten sam sebi to nije završilo dobro i zato je važno da EU pojača svoje prisustvo i ulogu”, kaže Marić.

Funkcioner vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) Predrag Sekulić dijeli utisak da je političko i diplomatsko prisustvo Brisela i učešće u javnom životu Crne Gore i država regiona, od evropskih izbora do danas manje, ali očekuje da će se to promijeniti već na predstojećem samitu EU u Zagrebu.

Predrag Sekulić
Sekulić(Foto: Boris Pejović)

Sekulić za RSE kaže da što se Crne Gore tiče treba biti realan i shvatiti da Crna Gora neke stvari mora sama da rješava:

“Prije svega mislim na dijalog vlasti i opozicije ali i na ono što se dešava u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, kao i na pitanje medijskih sloboda. Ja vjerujem da će rješavanje tih pitanja određivati odnos EU prema nama. Čini mi se da su to otvorena pitanja koja ćemo morati sami da rješavamo. Ne možemo samo čekati šta će Brisel da kaže nego moramo to sami da rješavamo”, navodi Sekulić.

Zvanična Crna Gora pokušava da zainteresuje međunarodnu zajednicu za situaciju u zemlji.

Ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović je na sastanku 16. januara informisao ambasadore zemalja članica Evropske unije i NATO-a o aktuelnim dešavanjima, navodeći da je u toku “orkestrirana kampanja protiv Crne Gore koja sadrži brojne elemente hibridnog ratovanja”.

Istog dana u Beču je stalni predstavnik Crne Gore pri OEBS-u Veselin Šuković o situaciji u Crnoj Gori razgovarao sa generalnim sekretarom te organizacije Tomasom Gremingerom. Kako je navedeno, u saopštenju Vlade Crne Gore, sagovornici su podijelili zabrinutost zbog negativne medijske kampanje i lažnih vijesti kojima je Crna Gora izložena.

Pozivi opozicije Briselu

Na drugoj strani, najveća opoziciona grupacija u Crnoj Gori, Demokratski front, čiji su poslanici izazvali incidente prilikom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, zatražio je od EU da se uključi u rješavanje krize koja je izbila nakon usvajanja zakona.

Lideri DF u pismu šefu delegacije EU u Crnoj Gori Aivu Oravu traže da, kako su naveli “spriječi crnogorsku vlast da izazivanjem sukoba oko pitanja otimanja svetinja, uvede vanredno stanje i uvede zemlju u otvorenu diktaturu i sukobe”.

Zašto je Zakon izavao krizu?

Podsjetimo, do tenzija između crnogorskih vlasti sa jedne, i Srpske pravoslavne crkve i zvaničnog Beograda, sa druge strane, došlo je nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u crnogorskom parlamentu 27. decembra, kojim je predviđeno da vjerske zajednice u Crnoj Gori moraju dokazati da je crkvena imovina, izgrađena prije 1918. godine, u njihovom vlasništvu, jer će se u suprotnom smatrati državnom imovinom.

SPC zakon smatra otimačinom crkvene imovine, a crnogorska vlast regulisanjem odnosa države i vjerskih zajednica.

Nakon usvajanja spornog zakona uslijedile su protestne šetnje sveštenika i vjernika SPC po svim većim gradovima Crne Gore i Srbije. Na dva protesta ispred zgrade crnogorske ambasade u Beogradu, učesnici su uz pogrdne poruke pokušali da vatromet raketama zapale crnogorsku državnu zastavu.

Tekst je prikazan sa potrala Vijesti, a preuzet od Radio Slobodna Evropa i izvorno ga možete pogledati na linku: https://www.slobodnaevropa.org/a/crna-gora-kriza-radar-eu/30383272.html

Montenegrin Law on Religious Freedom: Polarization that benefits the government(s)?

Protest of Serbian Orthodox Church supporters in Podgorica; Photo: Twitter / SavaJanjić

Tensions surrounding the new Montenegrin law on Religious Freedom have been high for more than two weeks since the law was passed in the Montenegrin parliament at the end of December, directly affecting the property of the Serbian Orthodox Church. The issue also led to tensions between Montenegro and Serbia.

Although the countries separated in 2006, many of Montenegro’s citizens declare themselves as followers of Serbian Orthodox Church. Authorities in Podgorica and some members of the opposition supported the law, while the remaining opposition, including the pro-Serb Democratic Front (DF), strongly opposed it.

The day the law was being voted on, an incident occured in the Montenegro’s Parliament and 24 people including 18 MP’s from the Democratic Front were detained. Since then, there have been daily protests by citizens in Montenegro, largely by those who declare themselves Serbs, expressing dissatisfaction with the law.

Despite disagreements, the law came into force January 8. According to the disputed Article 62, religious communities in Montenegro need to prove property ownership before 1918, otherwise the property will belong to the state of Montenegro. That means that Serbian Orthodox Church must prove ownership of the property including medieval monasteries and churches, meaning everything built before December 1, 1918, when Montenegro became a part of Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (Yugoslavia).

Serbian Orthodox Church in Montenegro pointed out that the law is “discriminatory and unconstitutional,” and accused the Montenegrin authorities of “inciting divisions and hatred”, while Bishop Amfilohije even said a civil war could ensue. The Montenegrin Government stated that Serbian Orthodox Church would still be able to use its property but that it should be known what state property is, and also warned that Serbian Orthodox Church is undermining the statehood of the state of Montenegro.

Divided opinions on the constitutionality of the law

Belgrade attorneys Milenko and Momir Radić filed an initiative last week to evaluate the constitutionality of the law with the Montenegrin Constitution and international treaties. Montenegrin analyst Boris Marić points out that there is a whole set of contentious issues in the law.

“First, the legal text itself contains a number of legal illogicalities, vagueness and conflicts of law. This is especially true when it comes to the issue of registration of religious communities, where no clear answer has been given and any discretionary decision has been removed as to who is obliged to register and who does not have that obligation”, said Marić.

Parliament of Montenegro; Photo: Parliament of Montenegro

Marić pointed out that the part which is placed in the transitional and final provisions, which currently concerns the Montenegrin, regional and international public at the most, and relates to the obligation to prove entry in the country’s property register, is in conflict with the legal system of the country, and therefore with the Constitution.

“Namely, the legal system of Montenegro is not insufficient in this part and it was not necessary to address it with the norms of the Law on Religious Freedom, and to produce the effect of re-regulation. In a situation where this law would be considered in practice as a lex specialis, it would, as written, produce a retroactive effect. In order for a legal text to have norms prescribing retroactivity, it must be enacted in a special procedure that would justify the public interest in introducing such norms into the country’s legal system”, stated Marić and added that if anyone wants to correct “historical injustice” there has to be a consensus in the society which can only be achieved through dialogue in democratic conditions.

Assistant professor at the Faculty of Political Sciences in Belgrade Milan Krstić has a similar opinion stating that the initiative to review the constitutionality of the law is good and he hopes that the Constitutional Court of Montenegro will be able to make a decision impartially and without pressure from the executive branch.

“I believe that this law violates some of the fundamental principles of constitutionality of Montenegro without a dilemma. First of all, it is a property right, which is also guaranteed by international agreements signed and ratified by Montenegro, such as the European Convention on Human Rights and the Stabilization and Association Agreement. A simple transfer of church property built before 1918 into state ownership, made possible by this law, effectively nationalizes property that is not state property outside ordinary court proceedings, contrary to the opinion of the Venice Commission”, said Krstić.

Krstić highlighted that the burden of subsequently proving ownership is shifted to religious communities. More specifically, this applies only to the Serbian Orthodox Church, since other religious communities are protected by special treaties signed with Montenegro. Krstić explained that by comparison, it is as if you considered someone a priori guilty in the criminal process and then shift the burden of proving the innocence to the person.

“However, what is important to note is that the essential intent of this law and its proponents virtually negates another fundamental principle of the constitutionality of Montenegro, as well as all contemporary states – namely the separation of religious communities from the state. In this context, I find it unacceptable that top state officials publicly state as their goal the status of autocephalousness of the Montenegrin Orthodox Church, which is a par excellence ecclesiastical issue into which a secular state should absolutely not interfere”, Krstić concluded.

Incitement of divisions?

Amid tensions in Montenegro, Serbian President Aleksandar Vučić cancelled his visit to Montenegro which was planned for Christmas Eve on 6 January. The decision was made after Vučić met with Patriarch of Serbian Orthodox Church Irinej for fear that “the Montenegrin authorities would use his visit to say it was an attack on independence and a constitutional order of Montenegro”.

The meeting between Vučić and Irinej came after Serbian Ambassador to Montenegro Vladimir Božović, following instructions from the Ministry of Foreign Affairs, refused to receive a protest note from the Montenegrin Ministry of Foreign Affairs. Concurrently, the same reaction came from a Montenegro’s Ambassador to Serbia who also refused to receive a note from the Serbian Ministry of Foreign Affairs.

Nonetheless, speculations that the incident with the law was deliberately made ahead of the elections in both Montenegro and Serbia could be found in the media. Executive Director of the Politikon Network, a think tank based in Podgorica Jovana Marović thinks that this scenario could easily be true.

“The ruling Democratic Party of Socialists of Montenegro is running out of materials for rhetorical acrobatics and explaining that reform processes are successful, that the state is making progress in the EU integration process, and that the economic situation is getting better and better. For these reasons, this party often resorted to the tried and tested recipe for further division of society. Therefore, it would not be strange to do so now, maintaining the differences from the time of the referendum [held in Montenegro on whether the country should separate from Serbia] or even from 1918, instead of reducing differences by working on the concept of a civic and multiethnic state, which is advocated, but only on paper”, says Marović for EWB.

Milo Đukanović; Photo: European Parliament

She added that this law can also be interpreted as part of a strategy to strengthen the pillars of the Montenegrin nation, which the President announced in his inaugural speech. Regardless of whether such motives exist, Marović concluded that the sharpened rhetoric suits the political elites in both countries in an election year.

Milan Krstić believes that the political scientist Vladimir Pavićević, the President of the Montenegrin Party, is right in pointing out that the adoption of this law was done, among other things, with the intention of further fostering identity divisions in Montenegro in order to draw public attention from issues of democracy and free elections in Montenegro right before holding regular elections.

“Such a mechanism is not unusual for both the Podgorica and the Belgrade authorities, which have repeatedly used the raised tensions over pressing issues (especially in the context of Kosovo) to draw attention from a particular affair or democratic deficit. An extremely large number of Montenegrin citizens of all nationalities, who through peaceful walks try to defend the civil rights and constitutional values ​​of Montenegro, are an excellent indicator of citizens’ attitude to this law”, said Krstić.

Opposed Appeals

Citizens’ attitude is also reflected in two appeals that have attracted attention across the region. The first was issued at the end of December under the name Appeal against Belgrade’s Threats to Peace in Montenegro and the Region, and was signed by 88 public figures from across the former Yugoslavia. Signatories accused Serbia of threatening peace and attempting to destabilize Montenegro.

In a response to this, the Appeal of the Academic Community and Civic Activists on the Adoption of the Law was published in Serbia, stating that the law is not adjusted “with the basic principles of the functioning of a modern democratic state”. Signatories of the appeal are led by Vladimir Kostić, President of the Serbian Academy of Sciences and Arts.

Milan Krstić looks at this appeal as an attempt by a number of members of the academic community and civic activists to inform the public about the events.

“Not only about the events, but also about many other shortcomings and problems of this law, including ignoring the right to acquire property by maintenance, as well as the whole way of adopting this law with numerous democratic defects”, said Krstić.

However, Appeal initially signed by 88 public figures now has more than 800 signatories.
“The Republic of Montenegro is a target of attempted destabilization by violent means: its peace, territorial integrity, constitutional order, the rule of law, citizens’ equality, and equal status of all churches and religious communities are under threat”, the public appeal argues.

On the other hand, the Venice Commission made its commentary on the law long before the current events. In 2015, Montenegro submitted to the Venice Commission of the Council of Europe their proposal of a Law on Religious Freedom which would change the old Law on the Legal Status of Religious Communities from 1977, but the draft was shortly withdrawn due to numerous criticisms of the Commission. The revised draft was re-submitted in May last year, this time with positive evaluations from experts, but with the recommendation that religious communities be consulted with a view to reaching a joint decision before adopting the law.

The Venice Commission recognized precisely the Article 62 as one of the most controversial points. It stated that the state has the right to impose certain conditions on the use of property, but that it has to provide additional safeguards in court proceedings to prove the right to property of religious communities. Experts responded positively to statements by Montenegrin officials that the transfer of religious sites and land would not affect their use, but noted that it did not stem from the Draft Law.

Consequences for EU integration?

Experts EWB spoke to agree that this event could have consequences for both Montenegro and Serbia when it comes to the European integration.

PM of Montenegro Duško Marković and Enlargement Commissioner Oliver Varhelyi; Photo: Flickr / Government of Montenegro

“I sincerely hope that this crisis in Montenegro will be resolved institutionally – either by a decision of the Constitutional Court or by an amendment of this law by the Parliament. Otherwise, I believe that such a law could have consequences for the further European path of Montenegro”, Milan Krstić pointed out and added that that would not be in the interest of the stability of this region.

Boris Marić expressed the same concerns saying that this event could have consequences for both countries in terms of the EU’s insistence on pursuing a stable regional policy, which means interstate and regional cooperation that would demonstrate the capacity of our societies to be a part of the European space.

Jovana Marović concluded that regardless of certain inappropriate statements and activities, she wants to believe that our societies are mature enough not to be instrumentalized for the sake of anyone’s interests and strategy games.

Sandra Maksimović Journalist at the European Western Balkans portal. Former journalist and project assistant at the Novi Sad School of Journalism. Associate of Deutsche Welle and correspondent of the InfoMigrants portal.

Tekst je preuzet sa portalaEuoropean Westwrn Balkans i možete ga izvorno naći na linku: https://europeanwesternbalkans.com/2020/01/13/montenegrin-law-on-religious-freedom-polarization-that-benefits-the-governments/

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Pred Crnom Gorom su dva puta

Objavljeno prije 1 mjesec 

na 1 Decembra, 2019

Objavio:Monitor online

Ono što nam treba a bez čega nema moderne države je profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite

MONITOR: Premijer DuškoMarković saopštio je da nije čitao najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, ali svejedno zna da je pozitivan.  Šta vam govori to što premijer ne čita dokument koji je vrlo važan za zemlju koja se nalazi na putu evropskihi ntegracija?

SEKULOVIĆ: Vjerujem da je čitava situacija u proteklih par nedjelja prilično zatekla vlast i napravila joj problem, u odnosu na koji traže pozicioniranje. Ovdje mislim na blokadu otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, odnosno francusko, ali ne i samo njihovo, preispitivanje procesa proširenja i metodologije pregovaranja. Vlast se pripremala za drugačiji scenario, koji je trebalo iskoristiti za kampanju na narednim izborima. U ovom trenutku je teško predvidjeti buduća dešavanja. Ostaje da se vidi da li će nova metodologija, ako do nje uošte i dodje, obuhvatiti i Crnu Goru, što čitav proces koji je izgledao kao ireverzibilan drma iz temelja. Vaše se pitanje ipak odnosi na prezentovani non-paper, i u kontekstu njegovog tumačenja od strane različitih aktera, možemo izvući zaključak da je prošlo vrijeme optimizma i da istinu treba pogledati u oči. Pokušavanje da se nešto isključivo ili primarno predstavi kao pozitivno više nema nikakvu političku korist za one koji sa takvim ocjenama izlaze. Držim da crnogorski građani imaju procjenu da nešto nije u redu i da ih ne treba podcjenjivati. Nismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,i to je činjenica.

MONITOR: Izvještaj ipak nije generalno pozitivan, kako tvrdi Marković, nego ukazuje na stagnaciju na pojedinim poljima kada je u pitanju poglavlje 23 i 24, a u nekim djelovima i regresiju. Da li su Evropljani postali strožiji, ili je do nas?

SEKULOVIĆ: Snaga jednog društva se najjasnije ogleda u njegovom odnosu prema kritičkom mišljenju. Dobronamjerno, argumentovano i naravno slobodno kritičko mišljenje je moguće u društvima koja su usvojila osnovne demokratske vrijednosti. U tom smislu ima prostora i da se prema samoj EU nastupi na taj način, kao i prema politikama država članica koje direktno utiču na EU politike. Naravno,sprosobnost kritičkog mišljenja je primarno vezana za autorefleksiju. Dobro je što nam izvještaji EU sve više pomažu jer se koristi jasniji jezik. Činjenica je da EU prolazi kroz svoja preispitivanja, ali je takođe tačno da ni mi nismo na nivou zadatka. Od nas se traže opipljivi, mjerljivi rezultati, dakle jasno neselektivno djelovanje koje će dovesti do promjene nedemokratskih praksi i jačanja odgovornosti na svim poljima. Tu se bije bitka između političkog nagona za kontrolom i istinskog demokratskog iskoraka. Rekao bih da je to naš osnovni izazov.

MONITOR: Pravosuđe je u centru ta dva poglavlja, odnosno reformi. Ovih dana raspisan je konkurs za VDT, a kandidatkinja je tužiteljica LidijaVukčević, koja po mnogim procjenama, ne može dobiti glasove opozicije, a samim tim ni biti izabrana. Slažete li se nekim kolegama iz civionog sektora zcivilnogsektora da je ta kandidatura pravan koju vlast koristi da bi pokrenula izmjene Ustava kada je u pitanju izbor VDT? I šta bi to značilo?

SEKULOVIĆ: Crnoj Gori je potreban VDT u punom mandatu i lično sam pozvao da se na konkurs prijavi što veći broj kandidata. Ukoliko se ne varam pored gospođe Vukčević urednu kandidaturu je podnijela i gospođa Marković. Mislim da se u ovoj fazi politički sistem bori za prebacivanje odgovornosti za blokadu. Treba sačekati ishod glasanja, ali svima nam je jasno da izbor VDT-a i članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika mora da prati politički dogovor, kojeg u ovom trenutku nema. Mogli bi situaciju sagledati i ovako: da je gospođa Marković bila jedini kanditat, nju bi eventualo podržala opozicija, dok bi vlast bila protiv, što bi prebacilo optužbe za ‘’opstrukciju’’odnosno blokadu izbora za jedne strane na drugu. Ovako se ‘’odgovornost’’ za neizbor i dalje drži u opozicionom dvorištu. Na taj način se osnažuju agrumenti za ustavne promjene, bilo u pravcu većine potrebne za izbor i/ ili vezivanja tužilačke organizacije za izvršnu vlast. Pred Crnom Gorom su dva puta. Put političkog kompromisa Ili produbljivanja krize. Uskoro ćemo saznati što ko od političkih aktera zaista želi.

MONITOR: Osim afera vezanih za korupciju koje potresaju tužilaštvo, ovih dana objavljeno je i da je tužiteljica nagovarala žrtvu nasilja da mu oprosti da demantuje izjave koje je dala medijima. Kako to komentarišete?

SEKULOVIĆ: U ovom trenutku primarno je pratiti dalju sudbinu predmeta i pružanje podrške žrtvi. Iznesene su teške optužbe i njih mora da prati pojačano interesovanje kako same tužilačke organizacije tako i javnosti. U ovoj fazi postupka ne bih mogao više da kažem.

MONITOR: Kako vidite stanje u institucijama danas generalno, koje bi trebalo da obezbijede vladavinu prava i borbu protiv korupcije i kriminala?

SEKULOVIĆ: Naše institucije trpe urušavanje i očigledan je pad povjerenja javnosti u njih. Tačno je da je u proteklom periodu došlo do institucionalnog zaokruživanja koji je praćen solidnim pravnim okvirom, mada i tu postoji prostor za unapređenje. Sigurno je da u našim institucijama radi veliki broj stručnih i časnih ljudi, ali je generalni utisak da one ne mogu da se otrgnu od političkog uticaja. Crna Gora nema iskustvo demokratske smjene vlasti, pa su institucije oblikovane pod političkim kišobranom, kao jednim dijelom stručne potpore interesa vlasti. Sigurno nam ne treba ni haos u ovoj oblasti ili populistički nastraj koji bi rezultirao političkom kontrolom sa drugog pola scene. Ono što nam treba a bez čega nema moderne države jeste profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite. To je i smisao evropskih intergacija. Tranzicionu logiku sa elementima psihopatskih odnosa, treba da zamijeni stvaralaštvo, kreativnost i solidarnost. Koliko je to realno, ne znam. Moguće je da govorim o utopiji.

MONITOR: Ako su institucije zarobljene, čemu onda izborna reforma? Odnosno, kolike su šanse da naredni izbori budu demokratski i slobodni, i ko je kriv ako ih opet ne bude ?

SEKULOVIĆ: Nerealno je da možemo očekivati idealan izborni ambijent. Država je najveći poslodavac i jedan od glavnih aktera na tržištu, što dovodi do institucionalne prednosti vlasti. Ono što nam treba jeste elementarno povjerenje u birački spisak, kontrola socijalnih davanja i drugih mogućih zloupotreba javnih resursa koje se suštinski svode na prikriveno partijsko finansiranje. Međutim, ne vidim rješenje u radikalizaciji scene, niti u defetizmu koji bi rezultirao bojkotom izbora. Mora se naučiti da se sistemski djeluje, koliko god to često izgledalo frustrirajuće i besmisleno. Ne vjerujem u revolucije, pogotovo u njihovu crnogorsku verziju. Ono što se postavlja kao ključno pitanje glasi: da li se politički kompromis želi ili se priželjkuje gruba polarizacija društva? U slučaju cijepanja društva politika postaje jednostavna djelatnost gdje se sve svodi na crno-bijele slike. U krajnjem, uvijek na štetu društva, odnosno građana. Nisam optimista da ovo što se trenutno dešava ide u pravom smjeru. Volio bih da me vrijeme demantuje.

MONITOR: Lider URA DritanAbazović pozvan je u policiju jer je muškarac pored njega opsovao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Kada je Đukanović u parlamentu Abazovića nazvao bitangom,  nije bilo nikakve reakcije. Kako se zove sistem u kom se u policiju privode lideri partija jer je neko u njihovoj blizini psovao državnika?

SEKULOVIĆ: Zaista mi nije jasno zašto je gospodin Abazović pozvan da pruži svoja saznanja vezano za ovu situaciju. Nedopustivo je tretirati poslanika na ovakav način. Takođe držim da je reagovanje, i to ekspeditivno, nadležnih organa na incident ovog tipa nešto što može proizvoditi efekte. Sa druge strane,ovakav rječnik, ma od koga dolazio nije nešto što ima moju podršku. Ne bih nepotrebno dramatizovao cijelu priču i vjerujem da ovo ne donosi nikome političku korist, niti pokazuje snagu institucija. O uticaju na društvo da i ne govorim.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Boris Marić za “Dan”: Jasno je da je crnogorska Vlada zloupotrebljavala državnu pomoć

Izvršni direktor CEGAS-a, Boris Marić rekao je da ne očekuje da će biti otvoreno poglavlje osam (konkurencija) u pregovorima Crne Gore sa EU, jer je jasno da je crnogorska vlada zloupotrebljavala državnu pomoć. To, kako ističe za „Dan“, direktno utiče na konkurenciju, pa je stav EU logičan.
– Mada u Crnoj Gori konkurencija – ili jednake šanse za sve – mnogo teže su ugroženi od ove inicijalne. Poražavajući je odgovor na pitanje šta su preduslovi da postanete uspješan privrednik, da dobijete profitabilne koncesije, da budete podizvođač na velikim projektima tipa autoput – da ste bliski vlasti i familiji. To je poraz – istakao je Marić.
Naveo je da je jasno da proces pregovora u skupštinskom Odboru za izborne reforme nije išao kako treba.
– DPS ne pokazuje ozbiljnu namjeru da se dođe do tehničke vlade kao centra iz koga bi se realizovale i garantovale sve druge dogovorene mjere i normativna rješenja koja bi se eventualno usvojila u parlamentu. Cijeli set mjera mora pratiti izborni proces, gdje je kampanja već počela, tako da se već ozbiljno izgubilo na vremenu. Mora doći do drugačijeg organizovanja ASK, DIK, tužilaštva, Savjeta RTCG, ASK-a – mora se normativno omogućiti revizija biračkog spiska – a tehnička vlada bi bila garant sprovođenja nekih od mjera, ali prevashodno sprečavanja prikrivenog partijskog finansiranja iz državnih fondova – ukazao je Marić.
Takođe je kazao da postoji jasan primjer slučaja „Ramada“, koji nije finansijski veliki ali je kao primjer više nego ozbiljan indikator.
– Dva parametra loše govore o sudbini rada skupštinskog odbora, jedan je nemanje volje u DPS-a da dođe do dogovora o tehničkoj vladi, drugi je razjedinjenost opozicije – naglasio je Marić.
Kaže da je puno primjera koji govore o sporosti i praktično neznatnom napretku u poglavljima 23 i 24 kao ključu pregovaračkog procesa sa EU.
– Činjenica je da ni nakon sedam godina ne postoje završna mjerila za ova poglavlja. U međuvremenu čekamo nova pravila za pregovore. Istina je zakucala na vrata onih koji su pregovore pretvorili u političku platformu za ostanak na vlasti, a reforme uglavnom fingirali, pokrivajući preuzete obaveze statistikom bez suštine. Time je proces pregovora udaljen od građana i u njega se sve više sumnja – zaključio je Marić.

Politička analiza Borisa Marića za portal “Blic”

Crna Gora odlučuje da li će DPS i posle 30 godina biti na vlasti

Iza Crne Gore je takođe burna godina sa skandalima i protestima, nezadovoljnim stanovništvom i marginalizacijom srpske manjine. Međutim DPS je na vlasti već tri decenije i preživela je brojne afere, pa i navodni pokušaj državnog udara. I njen trenutni rejting pokazuje da bi mogla da osvoji novi mandat, kaže Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode. Međutim, to ne znači da joj građani ne zameraju štošta.

– Građani Crne Gore najviše zameraju Vladi da je pod teretom partitokratskih interesa i da zvanični podaci o rastu ekonomije nemaju efekta na životni standard najvećeg broja građana – kaže on za “Blic”.

Ipak, činjenica da je DPS toliko dugo na vlasti po stranku ima i dobre i loše strane.

– DPS sebe predstavlja kao faktor stabilnosti i ima svoje magistralne strateške pravce politike, koje pokušava da poveže sa nacionalnim interesom ili čak preciznije sa opstankom nacionalnog interesa. Strateški pravci su zaštita državnosti, multietnički sklad i evro-atlantska politika. Na ovim strateškim pravcima uz jaku povezanost dominantne partije sa državnim institucijama, uz kampanju koja bi se mogla definisati kao “mi smo ti koji čuvamo državu, garantujemo mir i sklad i vodimo društvo ka EU”, DPS obezbeđuje status dominantne partije u Crnoj Gori iz čega se crpi koalicioni kapacitet za formiranje vlasti. Nasuprot ovome postoje dve opozicione tendencije, jača koja ima prosrpski izraz, i slabija koja je građanska nesporno prozapadna, ali nezadovoljna stanjem demokratskh procesa i rasprostranjenošću korupcije i organizovanog kriminala u zemlji. Ono što je za oba izraza zajedničko jeste tvrdnja da je DPS zbog činjenice da neprekidno vlada 30 godina zarobio državu, pa u širem smislu i društvo – kaže Marić.

Ipak, čak i u slučaju poraza DPS, teško da bi nešto omelo Crnu Goru sa njenog puta u EU.

– Pred Crnom Gorom bi se mogla otvoriti dva scenarija. Prvi bi se odnosio na pobedu demokratsko-evropske ideje što bi značilo izgradnju istinskih demokratskih i nezavisnih institucija i ubrzavanje puta ka EU, dok bi drugi doveo do pobede konzervativno-istočne ideje koja bi mogla da dovede do zastoja evropskog puta, pri čemu bi put Crne Gore ka EU bio direktno zavisan od spoljno-političkog opredeljenja Srbije – smatra analitičar.

Tekst u cjelosti iz koga je prenijet izvod, možete pogledati na linku: https://www.blic.rs/vesti/svet/turbulentna-2020-na-balkanu-hrvati-biraju-dva-puta-makedonci-pred-teskom-odlukom-a/l1jh1js?utm_source=blic_kat_vesti_republika_srpska_sidebar&utm_medium=sidebar_najnovije_info

Powered by WordPress.com.

Up ↑