Tri godine Crna Gora pod teretom ‘državnog udara’

Tačno tri godine je prošlo od održavanja posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koje je obilježio ambijent pokušaju takozvanog državnog udara ili pokušaja nasilnog rušenja crnogorske vlasti. Za ovo delo je prvostepeno osuđeno trinaest okrivljenih, među kojima su ruski i srpski državljani i lideri opozicionog Demokratskog fronta.Tri godine kasnije, ostalo je niz otvorenih pitanja.

Otkrivanje pokušaja nasilnog rušenja crnogorske vlasti, sa spoljnopolitičkog i bezbjedonosnog aspekta, prema riječima nekadašnjeg šefa crnogorske diplomatije Branka Lukovca, nesumnjivo je uticao na odnos zapadnih sila prema Crnoj Gori i prema onome što je bilo u pozadini tog pokušaja:

“S obzirom na ishod i da je taj događaj uticao na položaj Crne Gore u okruženju i međunarodnim odnosima, reklo bi se da je on ubrzao proces ratifikacije onoga što su bili potrebni dokumenti ili potrebna podrška za članstvo Crne Gore u NATO. U tom kontekstu, mislim da je to doprinijelo da se brže donese odluka o članstvu Crne Gore u NATO i time da se ojača bezbjednost Crne Gore.”

Kriza u odnosima sa Rusijom

Takođe, jedna od spoljnopolitičkih posljedica je kriza u odnosima Crne Gore i Rusije, čiji su nekadašnji službenici bezbjednosti, prema presudi Višeg suda u Podgorici, bili organizatori i finansijeri pokušaja “državnog udara” u Crnoj Gori. Na pitanje koliko će biti potrebno da se diplomatski odnosi Crne Gore i Rusije vrate u normalne tokove, Branko Lukovac kaže:

“Mislim da je to uslovilo određenu krizu sa Rusijom i čini mi se da se u ovom vremenu, sa obje strane daju signali koji govore o želji da se prevaziđe kriza i da se ti odnosi dovedu u sklad sa odnosima kakvi treba da budu između zemalja koje imaju više nego tri vijeka tradiciju dobrih međusobnih odnosa. Tako da se ja iskreno nadam da će ova kriza biti prevaziđena i da će se ti prvi signali koji su sa obje strane odaslati kao jedna želja i namjera da se oni dovedu u normalu, da će oni dati rezultate. Da li će trebati još godinu ili dvije, ali mislim da je važno da taj proces prevladavanja krize otpočne što prije.”


Podsjetimo, početkom izbornog dana 16. oktobra 2016. godine, počela su višestruka hapšenja uglavnom državljana Srbije koji su bili osumnjičeni da su u Crnoj Gori namjeravali da sprovedu terorističke aktivnosti u cilju rušenja crnogorske vlasti.

Optuženi su ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, osam državljana Srbije i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević i njihov aktivista Mihajlo Čađenović. Svi su nepravosnažno osuđeni na zatvorske kazne od jedne do 15 godina zatvora.

Prema verziji Specijalnog tužilaštva, oni su namjeravali da u Podgorici, na kraju izbornog dana “izazovu nemire, sukobe sa policijom, ubistvo tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i preuzimanje vlasti kako bi time spriječili Crnu Goru da se priključi NATO savezu”.

Dvije godine suđenja

Tokom dvogodišnjeg suđenja niko od optuženih nije priznao krivično djelo za koje je bio optužen. Lideri Demokratskog fronta su tvrdili da je sudski postupak ustvari političko suđenje protivnicima crnogorske vlasti. U toku je žalbeni postupak na prvostepenu osuđujuću presudu.

Ovaj događaj je izazvao i teške posljedice po unutrašnju političku scenu u Crnoj Gori. Između ostalog, opozicione partije nisu priznale rezultate izbora za koje su smatrali da su održani u neregularnim i vanrednim uslovima. Započet je bojkot Skupštine i institucija, a politički odnosi su došli do nivoa neprijateljskih.

Izvršni direktor CEGAS-a i politički analitičar Boris Marić, između ostalog, kaže da je politička kriza u Crnoj Gori bila aktuelna i prije spornih izbora u oktobru 2016. godine, a da su događaji od izbornog dana dodatno produbli krizu koja traje i danas.

“Na svu prethodnu političku krizu dodata je situacija koja je doista neprijatna i koja u kontinuitetu već tri godine opterećuje crnogorsko društvo, a to je pitanje takozvanog državnog udara. On je pokazao da su crnogorske institucije i političke i istražne i pravosudne, velikim dijelom pokazale nedoraslost da se do kraja utvrde sve činjenice i da do kraja mi kao građani saznamo šta se stvarno desilo tog spornog dana. Sve ono što je bio problem i sve dileme koje su bile 2016. godine, žive i danas i otvaraju ozbiljne posljedice po politički sistem. Mi i danas imamo dijelom bojkot parlamenta, skupštinskih institucija, imamo traženje neke platforme za slobodne i fer izbore”, kaže Marić.

Osnovno pitanje na crnogorskoj političkoj sceni, tri godine nakon “državnog udara” u izbornom danu je kako održati naredne fer i slobodne izbore. Ne želeći da zvuči, kako kaže, previše pesimistično Boris Marić pojašnjava:

“Mi nismo bliže fer i slobodnim izborima danas nego u ove tri godine što smo pokušavali kao društvo da pripremimo te pregovore da se oni stvarno dese.“

Crnogorsko društvo će, zaključuje Marić, i naredne izbori 2020. godine dočekati u ambijentu političkih podjela i krize koja je karakterisala prethodni period.

https://www.slobodnaevropa.org/a/tri-godine-crna-gora-pod-teretom-dr%C5%BEavnog-udara-/30219841.html

Izmjenom Ustava “rješavaju probleme”

Stav Borisa Marića o stanju u Sudskom savjetu

Problem dvotrećinske većine u parlamentu, koji je blokirajući za izbore u pravosuđu, vladajuća koalicija bi mogla riješiti izmjenama Ustava.

Radna grupa Odbora za reformu izbornog i drugog zakonodavstva, čiji je posao bio da “sagleda pravni okvir od značaja za izborni ambijent kao i Ustav u dijelu odredaba koje se tiču Sudskog savjeta”, već je napravila nacrt takvog predloga. Ona je preporučila da dio članova Sudskog savjeta koji se bira u parlamentu, u slučaju nepostojanja dvotrećinske većine, treba izglasati prostom većinom glasova poslanika, odnosno vladajuće koalicije.

…Komentarišući predlog Radne grupe, Boris Marić iz Centra za građanske slobode (CGS) kazao je da svaka inicijativa za izmjenu Ustava ima svoj legitimitet, ako je u skladu sa procedurom.

“Fokus mora biti na reformi izbornih uslova. Ne smije se zaboraviti da je saziv Skupštine u zadnjoj godini mandata i da to nije dobro vrijeme za složene procedure izmjena Ustava. Sudski savjet jeste na neki način žrtva političke krize ali je nerealno predlagati rješenja koja su suprotna preporukama Venecijanske komisije (VK) i koja idu u pravcu pravosudnog autizma. Po predlogu pododbora jedini zaključak je da bi se tako eliminisao značaj Skupštine u cijelom procesu a zadržao uticaj izvršne vlasti”, kazao je Marić…

Izvještaj o radu Odbora za reformu izbornog i drugog zakonodavstva pročitajte na “Vijesti Online”: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/izmjenom-ustava-rjesavaju-probleme

Poništeno razrješenje Irene Radović: Presuda je znak da sistem nije zatvoren

Pravnik Boris Marić za “Vijesti” je kazao da je presuda Osnovnog suda u ponovljenom postupku ohrabrujuća odluka, jer se oslanja na pravnu argumentaciju koja je više puta javno izrečena, a koja u krajnjem ima svoje uporište u Ustavu Crne Gore i praksi Evropskog suda za ljudska prava.

“Ovo je pozitivan znak da sistem nije u potpunosti zatvoren i da nezavisno sudstvo treba da predstavlja stub moderne države. Ostaje da se vidi kakva će biti reakcija Višeg suda, mada su pravni argumenti više nego jasni, u odnosu na činjenicu da će sigurno slijediti žalbeni postupak”, kazao je Marić.

On je dodao da je ovakvo postupanje vrijedno pohvale i daje nadu da je borba za demokratsko društvo koje je zasnovano na vladavini prava živa i da ne treba odustati.

Odlomak preuzet sa “Vijesti Online”. Tekst u cjelosti pročitajte na: https://www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/vladavina-prava-vaznija-od-misljenja-vesne-medenice

Jedan državni tužilac, dvije afere, a uskoro i v.d. stanje

Boris Marić za “Radio Slobodna Evropa”

…Utvrđivanje činjeničnog stanja do sada je zaobilazilo čelnika Vrhovnog državnog Tužilaštva Ivicu Stankovića, kome za šest dana ističe mandat, ali bi na istom mjestu trebalo da ostane kao vršilac dužnosti. 

To što je njegov saradnik u pritvoru nameće, po Stankovića, neprijatna pitanja.

“Definitivna činjenica je da Tužilački savjet, ili jedan njegov dobar dio, ovu aferu doživljava krajnje ozbiljno. I da ne vidi gospodina Stankovića kao nekoga ko bi trebalo da nastavi da bude na funkciji kao vršilac dužnosti”, komentariše pravnik Boris Marić, direktor Centra za građanske slobode (CEGAS).

Osvrće se na to što Tužilački savjet ni nakon druge vanredne sjednice nije donio preporuku da Stanković kao v. d. nastavi da obavlja funkciju VDT.

Umjesto toga Tužilački savjet je zatražio efikasnu istragu afere ‘Kurir’ ili ‘Tužilaštvo’, a koja već sedmicama potresa tužilaštvo kao državnu instituciju ključnu za borbu protiv korupcije…

…Da li Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, koji je bio kategoričan da nema ni ‘udaljenih sumnji’ da je Stanković involviran u korupciju, kao i da se protiv njega neće voditi istraga, sada ima razloga za preispitivanje tog stava, pitali smo Borisa Marića:

“Jedan mogući aspekt je da je riječ o dobijanju na vremenu. Da se vidi, da se uđe u neko činjenično stanje, pa eventualno ako se dođe do određenog činjeničnog stanja, Katnić će zaboraviti da je rekao da nema ni ‘udaljenih sumnji’ u pogledu Stankovića, ako može da dokaže da nije radio po zakonu. Sa druge strane, Katnićeva izjava može se tumačiti kao jedno zatvaranje tužilačke organizacije i pokušaj da ovo nekako preživi.”

Takođe ne smije se zanemariti da je dio Tužilačkog savjeta zatražio više informacija o hapšenju sekretara VDT Nenada Vujoševića, koji je, suprotno onome što je tvrdio u telefonskim razgovorima sa Duškom Kneževićem, tokom saslušanja nakon hapšenja odbacio sumnje da je u ime Kneževića podmićivao Stankovića i druge tužioce.

Za Borisa Marića reakcije Tužilačkog savjeta unose ohrabrenje.

”Već ove sjednice upućuju na dva moguća zaključka: jedan je da bi gospodin Stanković trebalo da se povuče i rastereti istražni postupak u samom tužilaštvu. Drugi je da imamo potrebu da se otvori sveobuhvatna istraga u samom tužilaštvu i da se utvrde, koliko god je to moguće, sve činjenice koje su vezane za ovaj slučaj”, kaže Marić.

Sa druge strane, strukovno Udruženje državnih tužilaca na čijem je čelu Veselin Vučković, u petak je eksplicitno podržalo Ivicu Stankovića i Milivoja Katnića, označavajući ih kao ‘časne profesionalce’. U tom udruženju su naglasili svoju zabrinutost zbog ‘tendencioznih i neutemeljenih serija napada na tužilaštvo i njegove najviše predstavnike’.

Sam Ivica Stanković prethodnih dana jeza podgorički list Dan poručio kako se neće povući pred licima sa potjernica.

“Čitav svoj dosadašnji životni i radni vijek živio sam i postupao časno i pošteno. Tako ću i otići u penziju kad za to dođe vrijeme”, istakao je Stanković…

…Epilog u rješavanju afere ‘Kurir’ ili ‘Tužilaštvo’, kako zaključuje Boris Marić imaće direktne reperkusije po ugled tužilaštva, koji je kako primjećuje već uzdrman, ali i implikacije na šire društveno-političke prilike u Crnoj Gori, u trenutku kada se ona približava parlamentarnim izborima sljedeće godine. Zato je prema Marićevom mišljenju neophodno da tužilaštvo utvrdi sve nepobitne činjenice u ovom slučaju.

“Strašno je važno za crnogorsku javnost da to činjenično stanje bude istinito, ubjedljivo, uvjerljivo, da bi mi kao građani počeli da vjerujemo da u tužilaštvu postoje ljudi koji su spremni da štite dignitet struke i da štite zakone ove države”, kaže Marić…

Kompletan tekst možete naći na Online portalu “Radio Slobodna Evropa”: https://www.slobodnaevropa.org/a/afere-kurir-i-tuzilastvo/30193508.html

Razgovor sa Anadolu Agency: “U Crnoj Gori registrovana 51 politička partija”

Sergej Sekulović: “Ovoliki broj partija u društvu koje broji nešto više od 600.000 stanovnika govori da se nerijetko radi kako o avanturizmu, tako i o pokušaju da se i zloupotrijebi sistem.”

U Crnoj Gori zvanično je registrovana 51 politička partija, po čemu je vodeća zemlja u regionu po broju političara i partija po glavi stanovnika. Prema ocjeni analitičara, u susret parlamentarnim izborima 2020. godine može se očekivati osnivanje novih stranaka, javlja Anadolu Agency (AA). 

Iz Ministarstva javne uprave, koje vodi Registar političkih stranaka u Crnoj Gori, kažu kako je posljednja politička partija koja je upisana u Registar – Biram Crnu Goru. Upisana je 10. augusta prošle godine što znači da tokom tekuće 2019. nije bilo novih partija na političkoj sceni. 

– Dvjesto potpisa za osnivanje partije –

U Crnoj Gori je za osnivanje političke partije potrebno sakupiti 200 potpisa građana. U odnosu na broj stanovnika, kojih je u Crnoj Gori 625 hiljada, odnosno na broj građana s pravom glasa, kojih je oko 500 hiljada, Crna Gora je lider u regionu kada je u pitanju broj političara i partija po glavi stanovnika. 

Na svakih 12 hiljada građana Crne Gore dođe po jedna politička partija. Poređenja radi, u Hrvatskoj na 3,8 miliona birača ima 162 stranake, dok u Srbiji, na sedam miliona birača, postoji 113 partija. U Bosni i Hercegovini, na 3,2 miliona birača ima 150 partija. 

– Politički avanturizam – 

Za analitičara Sergeja Sekulovića, sloboda udruživanja, kao i sloboda političkog udruživanja spada u osnovna ljudska prava. Sekulović u razgovoru za AA ističe da bi u tom kontekstu mogli reći da je takav podatak ohrabrujući. 

“Međutim, ovoliki broj partija u društvu koje broji nešto više od 600.000 stanovnika govori da se nerijetko radi kako o avanturizmu, tako i o pokušaju da se i zloupotrijebi sistem. Naravno, ad hoc partije mogu da posluže i kao dio šireg manipulativnog mehanizma”, kaže Sekulović. 

On smatra da crnogorskom društvu treba konsolidovanje političkog sistema, koji bi svojom snagom obesmislio bilo kakvo eksperimentisanje. 

“Sa druge strane, kako sistem nije do kraja definisan, ostaje otvoreno polje za pojavom novih partija”, ističe Sekulović. 

– Nove partije unutar opozicije –

Nove partije u Crnoj Gori formiraju se uglavnom unutar opozicionog bloka. U prethodne četiri godine nezadovoljno članstvo SNP-a formiralo je Demokratsku Crnu Goru, desio se rascjep i u Pozitivnoj Crnoj Gori, čiji je dio članova formirao Građanski pokret URA. Nekadašnji lider DF-a Miodrag Lekić je zbog neslaganja sa članovima Predsjedništva formirao DEMOS, a onda nakon rascjepa u ovoj partiji, članovi okupljeni oko Gorana Danilovića odlučili da osnuju Ujedinjenu Crnu Goru. Rascjep u SDP-u doveo je i do formiranja Socijaldemokrata.

Prošle godine osnovana je i Prava Crna Gora, čiji je lider bivši novinar Marko Milačić. Takođe, krajem prošle godine “Grupa građana Saša Mijović” koja je djelovala na lokalnom nivou i kandidovala svoju listu na prethodnim podgoričkim izborima, prerasla je u Građanski pokret “Nova ljevica” koja će kako su najavili djelovati na nacionalnom nivou.

U susret izborima aktuelna je priča o novim partijama. Početkom maja ove godine formiran je politički savez “Da svako ima”, koji čine Socijalistička narodna partija, Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija i Posebni klub poslanika. 

Analitičar Sergej Sekulović vjeruje da se u izbornoj 2020. godini vjerovatnoća za formiranje novih partija povećava. 

“to kako onih koje bi mogle poslužiti u manipulativne svrhe, tako i onih koji bi mogle izdržati probu vremena. U svakom slučaju, ovom pitanju treba prići s dužnom pažnjom i odrediti adekvatnu ravnotežu između slobode udruživanja i sprječavanja potencijalnih zloubotreba”, zaključuje Sekulović. 

Izvor: https://www.aa.com.tr/ba/politika/lideri-u-regionu-po-broju-političara-u-crnoj-gori-registrovana-51-politička-partija/1603118

Boris Marić, intervju za “Monitor”: Društvena depresija illi politička promjena?

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva,dobila potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena

MONITOR: Dobili smo novu Kovertu. Ovoga puta u tužilaštvu. Kako vidite reakciju vrha tužilaštva na optužbe Duška Kneževića da su od njega primali mito? 

MARIĆ: Tužilaštvo je dobrim dijelom bilo zatečeno, a brzo sazvana konferencija za novinare nije dala potrebna objašnjenja, niti umanjila sumnje u javnosti. Ostaje da se vidi šta će biti naredni potezi. Imamo hapšenje sekretara Tužilaštva, istragu protiv njega, ali ne treba zaboraviti da je Glavni specijalni tužilac na konferenciji govorio o izviđajnim radnjama kojima su bili obuhvaćeni, ili su još uvijek, ljudi iz Tužilaštva. VDT-u ističe mandat za nekoliko dana i otvara se pitanje izbora vršioca dužnosti, što će dodatno osvijetliti odnose i stanje u tužilačkoj organizaciji.

MONITOR: Sekretar tužilaštva uhapšen je tek nakon što je izbila afera, iako su u tužilaštvu,  kako su i sami rekli znali da tužiocima raznosi koverte sa mitom. Prethodno je napustio zemlju iako je navodno bio pod istragom. Da li bi samo ta činjenica bila dovoljna da vrh tužilaštva podnese ostavke? 

MARIĆ: Na konferenciji za medije se čulo da je sekretar tužilaštva, ali i još neki predstavnici tužilačke organizacije, bio pod rekao bih nekim vidom izviđajnih radnji, operativnom obradom. Ako je to bilo tako, a moguće da se nastavilo u odnosu na još neke ljude u Tužilaštvu i nakon pritvaranja sekretara tužilaštva, u najmanju ruku čudi nespremneost tužilačke organizacije na adekvatnu i promptnu reakciju nakon objavljivanja snimka. Puko negiranje bilo kakve involviranosti u moguće koruptivne radnje nije dovoljno. Tužilaštvo je u obavezi da takvu tvrdnju dokaže, posebno kod činjenice da je otvorena vrlo neprijatna istraga u vezi sa mogućom visokom korupcijum i to u samoj tužilačkoj organizaciji. Postupanje Tužilaštva u ovoj aferi biće pod posebnom pažnjom javnosti i međunarodne zajednice, jer se radi o naglašenom javnom interesu da se ovaj slučaj do kraja rasvijetli.

Držim da bez cjelovitog rasvjetljavanja slučaja kurir i koverta, ne možemo govoriti o izgradnji povjerenja u crnogorske institucije, ne može se očekivati dobijanje završnih mjerila u pregovorima sa EU, niti oslobađanje onih koji bi trebalo da budu okosnica vladavine prava od političkog uticaja.

MONITOR:  U razgovorima koje Knežević objavljuje pominju se cjelokupni tužilački vrh, od Stankovića, preko Katnića do Lidije Vukčević. Oni su istovremeno zaduženi za  slučaj,  na koji su stavili tačku i proglasili se nevinim.  Da li je ovako vrhovno državno tužilaštvo kompromitovano  i za budući rad i kako ovu instituciju ozdraviti? 

MARIĆ: Ne bih rekao da je na ovaj slučaj stavljena tačka. Drugo je pitanje koliko će i do koje mjere afera biti istražena, što će i definitivno biti potvrda dokle sežu problemi u tužilačkoj organizaciji.Držim da g-din Stanković ne bi trebalo da bude vd VDT-a, da mora rasteretiti Tužilaštvo, pa da vidimo ima li i koliko ima kapaciteta među tužiocima da prevaziđu ovu zaista ozbiljnu krizu. Da se vidi koji su sve uzroci slabosti Tužilaštva, a koliko je prisutna korupcija kao jedan od uzroka. Ima li razboritih tužilaca, kadrih da “pomjere granice” pitanje je za million dolara.

Vrhovno državno tužilaštvo pretrpjelo je ozbiljnu kompromitaciju, a g-din Stanković nebitno na eventualno postojanje korupcije ili ne, snosi ključnu odgovornost bar iz dva razloga. Jedan je odgovornost za kadrovsku politiku koja ima ovako tužan epilog i drugi je što Tužilaštvo nije uspjelo da ojača svoje kapacitete do mjere potrebnog kvalitativnog napretka, a to bi značilo konkretno da mi kao građani vise ne vjerujemo da postoji selektivnost u istragama i da smo jednaki pred zakonom. To jednostavno često nije slučaj.

Napredak se vidi u znatno boljem snalaženju pred medijima Glavnog specijalnog tužioca, ali mi kao građani očekujemo konkretne informacije, jasno rasvijetljne slučajeve i direktno prezentirane probleme. Tužilački javni istupi treba da budu jasni, svedeni raporti građanima, bez bilo kakve primjese manje ili vise dosjetljivih opaski, koje zabavljaju čaršiju.

MONIITOR: Duško Knežević, insajder iz žarišta sistema, predstavlja se kao politička alternativa. Da li on to zaista može biti?

MARIĆ: Knežević je čovjek koji se brani, i ima pravo na odbranu. Za neki aktivniji politički angažman, negativna je činjenica da se nalazi u bjekstvu. Njegov direktan interes je da svojim djelovanjem doprinese spuštanju kredibiliteta tužilačke organizacije. U tom kontekstu najavljuje i politički projekat koji bi mogao dodatno osnažiti njegovu poziciju, dati mu novi prostor za djelovanje i uticaj. Međutim, neka ozbiljnija politička alternative ne može biti, ali može dati ozbiljan doprinos slabljenju pozicija vlasti.

Knežević je dugo bio jedan od ključnih zamajaca izgradnje vladajuće kaste, njene moći i bogatstva, tako da je on vrijedan insajder. Pitanje je koliko je spreman daleko da ide.

MONITOR: Kako vidite reakciju opozicije na ovu aferu? 

MARIĆ: Slično kao reakciju Tužilaštva, kao da je nespremna za aktuelna dešavanja. Ovo su velike šanse za svaku iole organizovanu i fokusiranu opoziciju, ali u Crnoj Gori to nije slučaj u ovom trenutku. Očigledan je nedostatak sistemskog znanja, loša kadrovska politika u partijama, insistiranje na lojalnosti lideru, slabi partijski organi, te često površno bavljenje ključnim javnim politikama. Posljedice su jasne, vrlo loši unutaropozicioni odnosi i potezi kojima se opozicija mnogo vise bavi sama sobom nego lošim karakterom vršenja vlasti.

Da bi jedna afera, insajderska svjedočanstva dobili potreban epilog, organizovanost i snaga opozicionog djelovanja je od presudne važnosti. Iako imamo snažan kritički orjentisan civilni sektor, i isto takav dio medija, da bi demokratija u punom smislu funkcionisala ipak ključnu ulogu imaju opozicioni politički subjekti. Svi napori, dolaženja do istine, šetnje desetina hiljada ljudi u znak protesta zbog zarobljenih institucija, velike korupcije i bahato nametnutog socijalnog raslojavanja, završavaju u opštoj društvenoj depresiji, ako se ne desi politička promjena, ako nemamo vlast koja je izgubila izboire i od sjutra će biti opozicija. To je neophodan momenat bez koga demokratija ne postoji. Može postojati i sloboda govora, okupljanja, mogu postojati brojni mehinizmi svojstveni demokratskim društvima, ali demokratija je samo riječ, ako vlast ne gubi izbore. Dobar dio krivice za ovo stanje snosi opozicija.

MONITOR: Da li je imajući u vidu trenutno ponašanje opozicije realno očekivati da ćemo naredne godine imati fer i demokratske izbore?   

MARIĆ: Crna Gora ne može imati fer i slobodne izbore kakvim ih predstavljaju partije. Ne postoje osnovni preduslovi, a to su samostalne i profesionalne državne institucije, koje insistiraju na transparentnosti rada i pozitivnoj kadrovskoj politici neopterećenoj političkim uticajima. Da se ne lažemo u Crnoj Gori nijedna partija nije spremna da da puni doprinos tome. Ko je god imao priliku da preuzme vlasti ne na državnom to svi znamo, već na lokalnom nivou praksa se nije mnogo razlikovala u odnosu na centralni nivo. Tačno je da su opozicione vlasti bile odgovornije prema izvršavanju budžeta, ali na kadrovskom planu koji je pratio partijski uticaj skoro svi su otklizali, čak i po cijenu kršenja zakona kroz koalicione dogovore.Treba izdvojiti g-dju Vuksnović u Kolašinu koja se jeste borila za otklon od ustaljene negativne prakse vršenja vlasti, ali nije dobila potrebnu podršku.

Optimalno slobodni izbori mogli bi se organizovati uz određeni pritisak EU, koji bi proces usmjerio ka konstituisanju tehničke vlade za sprovođenje izbora, koja bi javne finansije organizovala po principu staklenog Budžeta, kako na državnom tako i na lokalnom nivou, uz paritet i profesionalizaciju u ASK-u i DIK-u, sa znatno većim ingerencijama i naravno sa kompletnom revizijom biračkog spiska.

Kada bi trebalo dati kratku definiciju uslova za fer i slobodne izbore, ona bi glasila, da opozicija kontroliše javne finansije.

MONITOR: Šta je po vama formula da do njih ipak dođe? 

MARIĆ: Ne postoji formula, postoji procjena političkih subjekata koju svi do jednoga donose odluke u odnosu na svoje partijske i parciijalne interese. Da problem bude veći, politički subjekti imaju deficit vizije i sve češće viškove demagogije. Ipak treba da znamo da su partije i politički sistem uvijek najtačniji presjek jednog društva. Rekao bih da smo nekim čudom opet u devedesetima i da to stanje traje godinama.

Danas vise ne vjerujem da nam izbori mogu pomoći, da bi to sve funkcionisalo, to što zovemo politički sistem, potrebno je da je liga konkurentna, da ima igrače koji mogu da odgovore na izazove. To vam je kao u fudbalu, crnogorsku ligu rijetko ko gleda, fudbal danas postoji na satelitu i u kladionicama, navija se na daljinu i ako imaš neki “uplaćen listić”. Pored stadiona se prolazi bez emocija, bez ikakve nade da se išta može promjeniti. Potrebno je da se poradi na vraćanju nade za početak.

Tekst objavljen na “Monitor Online” portalu: https://www.monitor.co.me/boris-maric-izvrsni-direktor-centra-za-gradjanske-slobode-drustvena-depresija-illi-politicka-promjena/

Građansko društvo i ‘građansko sazrijevanje’ u Crnoj Gori

Sergej Sekulović u razgovoru sa “Radio Slobodna Evropa”

“…Odgovarajući na pitanje šta je problem sa građanskim protestima u Crnoj Gori, politički analitičar Sergej Sekulović kaže da se radi o nedostatku građanske kulture i svijesti i izostanak iskustva u promjeni vlasti.

‘Načelno posmatrajući, građanski protesti nisu davali željene efekte, barem iz ugla onih koji su na tim protestima učestvovali. Dublja analiza bi ipak mogla da otkrije da je određenih efekata bilo, ali oni nisu do kraja ispunjavali svoj cilj’, navodi Sekulović.

‘U tom smislu’, dodaje analitičar Sekulović, ‘Crna Gora nesporno treba demokratski da sazrijeva’.

‘A građane treba ohrabrivati da se čuje njihov glas i kroz tu formu koja je apsolutno legitimna, demokratska i poželjna. Osnovni problem sa građanskim protestima u Crnoj Gori, ja bih tražio na nivou građanske kulture i svijesti, a opet uz činjenicu da Crna Gora nema iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti i da nema generalno demokratsko iskustvo. Građanski protesti se često doživljavaju kao neprijateljski čin, a ne kao normalan dio demokratskog procesa’, ističe Sergej Sekulović…”

Čitav tekst pročitajte na: https://www.slobodnaevropa.org/a/cg-gradjansko-drustvo/30191557.html

Stav Sergeja Sekulovića o Odboru za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva

Sekulović: Ako su svi u odboru, dobija se prostor za pravi dijalog

Nije dobro što je Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva počeo rad na ovakav način, ali ipak ima dovoljno vremena, ukoliko se poslu pristupi na pravi način, brzo i kvalitetno, ocjenjuje za Dnevne novine analitičar Sergej Sekulović.

On smatra da je pitanje broja članova u Odboru više tehničko, te da ta forma ne bi trebalo da opterećuje suštinu i sadržinu.

“Sadržina je u tome da bi svi politički akteri trebalo da snose svoj dio odgovornosti, ozbiljno pristupe ovom poslu i da se, na kraju, u javnom interesu dođe do kompromisa, kaže Sekulović.

Sa sastanka, koji je na inicijativu Delegacije EU u Crnoj Gori prije dva dana održan sa predstavnicima opozicije, poručeno je da svi treba da učestvuju u radu odbora, kako bi izbori bili sprovedeni u duhu da njihove rezultate priznaju svi.

“EU slijedi svoju politku vrlo vrednosno, u tom kontekstu potpuno su jasne njihove poruke da bi bilo poželjno i dobro da svi politički akteri učestvuju u radu Odbora, jer se na taj način snaži legitimitet čitavog procesa” navodi Sekulović.

Ipak, opozicija je na sastanku sa ambasadorima država članica EU ponovila stav da bez tehničke vlade nema efikasne implementacije izbornih reformi, niti uslova za slobodne izbore.

Sekulović kaže da bi tehnička vlada bila “finale dogovora, mehanizam za kontrolu dogovorenog, odnosno primjene samog zakonodavstva

“Pitanje tehničke vlade je složenije pitanje. U ovom momentu se ne nazire dogovor, s obzirom da su pozicije tvrdo postavljene. Ipak, mislim da na kraju čitave priče, ukoliko ona bude vođena na kvalitetan način, postoji prostor i za tu vrstu dogovora”, ocjenjuje Sekulović, dodajući da je teško predvidjeti na koji način će Odbora za reformu izbornog zakonodavstva nastaviti rad.

“Iskustvo nas uči da je politička scena veoma nepredvidiva. I jedan i drugi scenario su i dalje mogući, zaključuje Sekulović.

Intervju možete pročitati i na online portalu “Standard”: http://standard.co.me/index.php/politika/item/59596-sekulovic-ako-su-svi-u-odboru-dobija-se-prostor-za-pravi-dijalog

Intervju za Vijesti: “Veće donacije dobre za vladajuće partije, za opoziciju sporno rješenje”

“ASK MORA IMATI MNOGO ŠIRA OVLAŠĆENJA”

Povećanje imovinskog cenzusa za donacije fizičkih i pravnih lica za finansiranje rada političkih subjekata, omogućilo bi lakše funkcionisanje vladajućih partija, dok je za opoziciju to rješenje sporno jer ukupni društveni kontekst nije podržavajući, ocijenjeno je iz Centra za građanske slobode.

Predlog novog zakona o finansiranju političkih partija i izbornih kampanja pripremila je Radna grupa Odbora za reformu izbornog zakonodavstva. Njime je, između ostalog, predviđeno da fizičko lice iz privatnih izvora godišnje može da uplati najviše pet hiljada eura, a pravno 20 hiljada.

Izvršni direktor Centra, Boris Marić, rekao je agenciji MINA da je taj Zakon jedan od ključnih u sistemu stvaranja uslova za fer i slobodne izbore.

“Primarno pitanje finansiranja političkih subjekata i kampanja je u dijelu pojačane kontrole i nadzora radi sprječavanja nelegalnog finansiranja koje, između ostalog, treba definisati kao krivično djelo”, rekao je Marić.

On povećanje imovinskog cenzusa za donacije fizičkih i pravnih lica vidi kao moguće rješenje koje ima svoje argumente.

“Ali u našem kontekstu ono omogućava samo lakše funkcionisanje vladajućih partija čiji donatori mogu bez ikakvog straha da vrše uplate. Za opoziciju ovo je sporno rješenje jer ukupni društveni kontekst nije podržavajući i neophodno slobodan”, ocijenio je Marić.

Činjenica je, rekao je on, da crnogorsko društvo nije društvo jednakih šansi.

“Ali da ponovim, ovo je više tehničko pitanje a suština je jačanje kontrole i nadzora finansiranja”, kazao je Marić.

Prema njegovim riječima, Agencija za sprečavanje korupcije (ASK), mora imati mnogo šira ovlašćenja kada je kontrola izborne kampanje u pitanju.
“Mora joj se omogućiti da prati sve tokove novca koji su neposredno i posredno vezani i korišćeni za izbornu kampanju. ASK treba da bude garant transparentnosti i pune kontrole finansiranja kampanja”, rekao je Marić.

Vrijeme i obaveza je političkih subjekata, smatra on, da postanu obveznici kontrole koja mora ići od dana raspisivanja izbora.
“Neophodno bi bilo da se predvidi pravljenje međuinstitucionalnog mehanizma kontrole sa propisanom koordinacijom između ASK-a i Tužilaštva tokom izbone kampanje”, rekao je Marić.

Predložena rješenja su, smatra on, korak nazad, jer se ne vidi da se Radna grupa bavi suštinom problema finansiranja političkih subjekata i kampanja.

“A to je puna kontrola i nadzor, koji bi za rezultat imali jačanje integriteta kontrolnih institucija i u preventivnom i u represivnom polju, a subjekte nadzora i njihovo finansiranje napravili transparentnim sa jasnom percepcijom da će svaki od njih odgovarati za eventualna kršenja zakona”, poručio je Marić.

Tekst prenesen u cjelosti sa “Vijesti Online” portala: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/maric-vece-donacije-dobre-za-vladajuce-partije-za-opoziciju-sporno-rjesenje?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=InPortal%2Bexchange

Powered by WordPress.com.

Up ↑