CEGAS upozorava: Sve duži put do pravde u Strazburu

Zamislimo sada koliko će dodatno građani gubiti povjerenje da u razumnom roku mogu ostvariti svoja prava pred sudovima, kada Ustavni sud šalje ovako obeshrabrujuću poruku bez jasnog razloga, upozorio je Boris Marić

Odlukom da ukine rok od 18 mjeseci, u kojem je bio obavezan da postupi po prijemu predmeta, Ustavni sud je pokazao da nije spreman da pruži djelotvornu zaštitu ljudskih prava, što će dodatno uticati na porast sumnji i pad povjerenja u pravosudni sistem, ocjenjuju sagovornici „Dana“. Ustavni sud je na poslednjoj sjednici ukinuo odredbu člana 39, stav 2 Zakona o Ustavnom sudu, kojom je bila propisana njegova obaveza da u svakom predmetu odluči najkasnije u roku od 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred tim sudom.

Građani Crne Gore, koji smatraju da su im prekršena prava u postupcima pred crnogorskim sudovima, moraju prije obraćanja Strazburu iscrpiti sve pravne ljekove, što znači da o njihovim žalbama mora prvo odlučivati Ustavni sud. S obzirom na to da su sudije odlučile da je neustavan rok koji im je dao zakonodavac, i samim tim nemaju ograničenje u kojem periodu moraju riješiti predmete, pitanje je koliko će sam Ustavni sud doprinijeti (ne)poštovanju prava na suđenje u razumnom roku.

I sa Ustavnim sudom koji je navodno morao da postupa u roku od 18 mjeseci, presude Suda u Strazburu protiv Crne Gore i dosad su bile najbrojnije zbog povrede prava na pravično suđenje. Činjenica je da će ukidanje roka uzrokovati još dugotrajniji i naporniji put građana koji na pravdu računaju samo pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Advokat Veselin Radulović smatra da je rok od 18 mjeseci bio ionako dug jer Ustavni sud, kako je objasnio, rješava pravna pitanja i ne sprovodi dokazni postupak poput redovnih sudova.

– Umjesto da se potrudi da obezbijedi djelotvornu zaštitu ljudskih prava i sloboda u slučajevima kada redovni sudovi ili drugi organi to ne učine, već vode postupke neprimjereno dugo, Ustavni sud ukida i svoju obavezu da odluči u zakonskom roku. Ovom odlukom Ustavni sud je pokazao da nije spreman da pruži djelotvornu zaštitu ljudskih prava, već da se pridružuje onima koji ih krše. Podsjetiću da je taj rok Ustavni sud i inače kršio, pa je ova odluka samo potvrda prakse tog suda koja, nažalost, u većini slučajeva pokazuje da Ustavni sud ne ostvaruje svoju funkciju – naglasio je Radulović za „Dan“.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS) Boris Marić ističe da odluka o ukidanju roka nije dobra vijest.

– Rok od 18 mjeseci insistira na činjenici da je ažurnost i odlučivanje u razumnom roku jedna od osnova ostvarivanja prava i pravičnosti. Šalje se negativna poruka građanima koja će dodatno uticati na porast sumnji i pad povjerenja u pravosudni sitem u konkretnom slučaju u Ustavni sud – rekao je Marić za „Dan“.

Objašnjava da je pravna izvjesnost bitno vezana za princip suđenja u razumnom roku, te da je Ustavni sud u sistemu upravo onaj organ koji treba kroz svoje odluke da vrši pritisak na redovno sudstvo da se taj princip poštuje.

– E zamislimo sada koliko će dodatno građani gubiti povjerenje da u razumnom roku mogu ostvariti svoja prava pred sudovima, kada Ustavni sud šalje ovako obeshrabrujuću poruku bez jasnog razloga. Ustavni sud mora povećati svoju ažurnost a odluke donositi za mnogo kraće vrijeme od 18 mjeseci, jer odlučuje o najosjetljivijim pravnim pitanjima sistemskog karaktera – istakao je Marić.

Iz Akcije za ljudska prava ranije su ocijenili da je Ustavni sud, odlukom da sam sebi ukine obavezu postupanja u zadatom razumnom roku, pokazao spremnost da ugrozi djelotvornu zaštitu ljudskih prava, dajući sebi za pravo da odluke donosi u roku koji mu odgovara.

Preuzeto sa “Dan Online” [ https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&clanak=705342&datum=2019-07-21 ].

Odnos između tri grane vlasti riješiti zakonima o Vladi i Skupštini, a ne pravnim stavom

Pitanje odnosa između grana vlasti, njihove međusobne kontrole i ograničavanja trebalo bi riješiti kroz donošenje zakona o Vladi i zakona o Skupštini, smatra Boris Marić, direktor NVO Centar za građanske slobode CEGAS.

“Tim zakonima bi morala jasno biti predviđena puna sudska zaštita u vezi sa izborom, imenovanjem ili razrješenjwem javnih funkcionera, jer je ona i bez ovog načelnog stave Vrhovnog suda nedovršena i djelimična. Naime, sud nije u mogućnosti da nezakonito razriješenu osobu vrati u državni organ, dok je moguće tražiti i dobiti naknadu štete, što nije primarna pravna stvar u ovim sporovima u odnosu na javni interes”, navodi on.

Vrhovni sud je donio Načelni pravni stav da sudovi ne treba da preispituju odluke Skupštine.

“Načelni stav Vrhovnog suda da se ne mogu preispitivati odluke Skupštine Crne Gore o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera generalno u upravnom ili parničnom postupku je u suprotnosti sa ustavnim načelima i sa zakonom. Načelni stav nije izvor prava, nema obavezujući karakter, a ovako koncipiran može poslužiti samo izazivanju dodatne pravne nesigurnosti, postaje dio problema”, podsjeća Marić.

I predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica rekla je da to nije obavezujući stav, ali pravnici podsjećaju da je “slobodna sudijska savjest” podložna odluci Vrhovnog suda, koji odlučuje po žalbama kao konačna instanca.

“Mogućnost zaštite i dalje postoji pred redovnim sudovima, jer načelni stav nije obavezujući, a sudija sudi po ustavu i zakonu, te na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja, što će značiti nezavisno od načelnih stavova, drugih uticaja, sa punim integritetom. Naravno cio problem sa sudskom zaštitom imenovanih ili razriješenih javnih funkcionera, traje već godinama, mnogo prije spornog načelnog stava. I umjesto da je na pomolu inicijativa, volja da se ovaj problem sistemski riješi, on se naprotiv produbljuje kroz razne odluke zakonodavnog doma, pa i ovu instrukciju Vrhovnog suda. Cilj je zatvoriti tvrđavu vladajuće elite za mogućnost jasnog i institucionalizovanog uticaja na donošenje odluka u državnim organima”, navodi direktor CEGAS-a.

Iz teksta: [ https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/dok-su-vijecali-o-smjeni-znali-da-se-sprema-stav ], “Vijesti Online”

TREĆI IZBOR MEDENICE – GRUBO KRŠENJE USTAVA

Izborom Vesne Medenice po treći put na funkciju predsjednice Vrhovnog suda, Sudski savjet je grubo prekršio Ustav, koji u članu 124, stav 5 zabranjuje da isto lice više od dva puta bude birano na tu funkciju (”Isto lice može biti birano za predsjednika Vrhovnog suda najviše dva puta”).

Sudski savjet je treći izbor predsjednice Vrhovnog suda učinio bez obrazloženja o razmatranju ustavnosti njene kandidature, poput nekog politbiroa u jednopartijskom sistemu, iako su na neustavnost te kandidature javno i obrazloženo blagovremeno upozorili 11 nevladinih organizacija, profesori prava i drugi istaknuti pravnici iz Crne Gore i regiona. 

Ovom odlukom, članice i članovi Sudskog savjeta su jednoglasno stavili van snage Ustav Crne Gore, svjesni da protiv njihove odluke nema pravnog lijeka, jer nije bilo protivkandidata za tu funkciju koji bi imao pravo da ga uloži. 

Preostaje samo da saopštimo da je Ustav Crne Gore pogažen, i da upozorimo javnost da je umjesto vladavine prava na snazi vladavina političke moći koja lične interese pretpostavlja opštem interesu. Rezultat je poguban po Crnu Goru, posebno jer dolazi od onih čiji je posao da obezbijede nezavisnost sudstva i jednaku primjenu Ustava i zakona prema svima.

Sudski savjet, koji je prihvatio neustavnu kandidaturu Medenice, a onda je i izabrao, time se definitivno kompromitovao kao marionetsko tijelo, a mjesto predsjednika Vrhovnog suda je uzurpirano. Dodatno je poražavajuće što je kandidatkinju jednoglasno predložila Opšta sjednica Vrhovnog suda bez ikakvog obrazloženja u odnosu na ustavnost kandidature. 

Kome još nije jasno, da ponovimo: Ustav je u julu 2013. godine, amandmanima koji su stupili na snagu odmah, zabranio da ista osoba bude birana za predsjednika Vrhovnog suda više od dva puta. Time je usvojio važnu demokratsku tekovinu koja služi ”sprječavanju neprimjerene koncentracije lične moći”, kako je obrazložila Venecijanska komisija. Međutim, ova univerzalna demokratska tekovina neće važiti za one koji žive u Crnoj Gori u vrijeme predsjednikovanja Vesne Medenice, koja će do kraja trećeg mandata koncentrisati čak 17 godina na funkciji i ličnu moć koja bi kod svakog razumnog i objektivnog posmatrača morala da izazove duboku zabrinutost.

Saopštenju prilažemo imena sudija Vrhovnog suda i članova Sudskog savjeta koji su učestvovali u trećem izboru Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda i omogućili kršenje pravnog poretka Crne Gore. 

11 nevladinih organizacija:

Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), advokat Veselin Radulović, pravni zastupnik

Institut alternative (IA), Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora

Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, advokat Velija Murić, izvršni direktor

ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Ervina Dabižinović, koordinatorka

Adamas, Katarina Bošković, izvršna direktorica

Centar za građanske slobode, Boris Marić, direktor

Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina “Pravozastupnik”, Budislav Minić, izvršni pravozastupnik

Media centar, Goran Đurović, direktor

Centar za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević, izvršna direktorica

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Ana Novaković, izvršna direktorica

Hoće li suditi po savjesti ili linijom manjeg otpora?

Možemo doći u situaciju da imamo dijametralno suprotnu sudsku praksu i to je za svaki pravni sistem jedan veliki rizik. A ovo liči na takvu situaciju, upozorava Sekulović

Stav Vrhovnog suda da se ne mogu sudski osporavati odluke Skupštine Crne Gore nije obavezujući za sudije, ali bi mogao izazvati zabunu u pravosuđu, smatra advokat Sergej Sekulović. On je istakao da pravni stav Vrhovnog suda nema karakter opšteg pravnog akta koji bi bio obavezujući za stranke u postupku.

“Najjednostavnije rečeno po svojoj pravnoj prirodi stav Vrhovnog suda nema karakter zakona. Sudije koje postupaju u predmetima nisu obavezne da slijede načelni pravni stav Vrhovnog suda. On ima karakter preporuke i instrukcije, pri čemu sudije imaju slobodno sudijsko uvjerenje i mogu da sude onako kako oni misle da treba”, kazao je Sekulović.

Vrhovni sud je donio načelni stav prema kojem pred crnogorskim sudovima više neće moći da se osporavaju odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera, bez obzira da li su odluke poslanika zakonite ili ne. U načelnom stavu, koji je potpisala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, navodi se da se odluka Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne može pobijati u upravnom sporu niti u parničnom postupku, osim kada je to izričito zakonom propisano. Skupština bira i smjenjuje funkcionere iz svoje nadležnosti, ali u zakonu piše da to može uraditi ako su prekršili zakon. U postupcima pred Skupštinom to nije utvrđivano, a ovim mišljenjem se onemogućuje sudovima da to utvrde.

Odluka dolazi nakon što su osnovni sudovi poništili nezakonite odluke Skupštine o smjeni Irene Radović sa mjesta viceguvernera Centralne banke, Vanje Ćalović Marković iz Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, Nikole Vukčevića i Gorana Đurovića iz Savjeta RTCG.

Sekulović smatra da to stvara problem strankama u postupku jer ako osnovni sudovi ponište odluke Skupštine, u reviziji postupka Vrhovni sud može da ih poništi. To bi moglo uticati na kasniju analizu učinka sudija čije presude padaju na višim sudskim instancama.

“Moralna je dilema pred sudijama da li da sude po sopstvenoj savjesti i pravnom znaju ili da idu linijom manjeg otpora i poštuju instrukcije Vrhovnog suda da im presude ne bi bile ukidane. Jer na taj način bi im indirektno bilo ograničeno napredovanje u karijeri”, kazao je Sekulović.

Iz Ministarstva pravde “Vijestima” nijesu komentarisali stav Vrhovnog suda, niti su odgovorili da li će on doprinijeti jačanju vladavine prava u Crnoj Gori. Ni iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori nijesu odgovorili da li u evropskoj praksi postoji slična zabrana sudske ocjene zakonodavnih odluka, niti su komentarisali stav Vrhovnog suda. Izostao je i stav Ustavnog suda, Udruženja sudija.

Na pitanje da li bi sada stranke trebalo direktno da se obraćaju Ustavnom sudu, Sekulović je kazao da stav Vrhovnog suda može dovesti do opasnih posljedica u 23. pregovaračkom poglavlju u kome se zahtijeva izjadnačavanje sudske prakse.

“Možemo doći u situaciju da imamo dijametralno suprotnu sudsku praksu i to je za svaki pravni sistem jedan veliki rizik. A ovo liči na takvu situaciju… Ustavni sud bi sada potencijalne nove tužbe mogao da tumači kao nedjelotvorna pravna sredstva, jer neće moći da daju efeketa ako sudovi budu poštovali načelni stav Vrhovnog suda. U toj varijanti Ustavni sud bi odbacivao ustavne žalbe kao preuranjene i upućivao stranke da idu redovnim pravnim putem”, kazao je on.

Sekulović smatra da stav Vrhovnog suda dovodi do pravne nesigurnosti građana.

“Trebalo je na početku da izađu sa jasnim pravnim stavom i da stranke imaju bar elementarnu pravnu izvjesnost oko sudbine sopstvenih pstupaka”, kazao je on.

Član Sudskog savjeta Dobrica Šljivančanin pitao je juče Medenicu kako komentariše Načelni pravni stav u vezi sa razrješenjem funkcionera i promjenu u kratkom roku.
Medenica je kazala da to nije njen, već stav Opšte sjednice i da ga ne bi mnogo komentarisala: “Dugo smo i dugo tražili iskustva po drugim pravnim jurisdikacijama, njihov način postupanja u ovakvim stvarima i nigdje nismo našli da akt vlasti ili akt vlada ispituju redovni sudovi. Jer te odluke nemaju obrazloženja, a sudovi se moraju, ispitujući osnovanost neke odluke baviti obrazloženjima. Ne znači da je sa ovim stavom onemogućena sudska zaštita strankama, jer sve što je iz izborne i ustavne nadležnosti, nadležan je Ustavni sud”.

Objasnila je da su redovni sudovi tu da utvrde tužbu za materijalnu ili nematerijalnu štetu, ističući da je to i obrazloženo u načelnom pravnom stavu. “Što se tiče stava Vrhovnog suda nikada nije donosio do sada, ali je bila jedna odluka ranije i zbog toga se nije čekalo da sud odluči odlukom, već da to uradi stavom. Stav nije sveto pismo već neka smjernica zbog kvaliteta pravde i jedinstva sudskih odluka”, rekla je Medenica.

Izvor: “Vijesti Online” [ https://www.vijesti.me/vijesti/politika/hoce-li-suditi-po-savjesti-ili-linijom-manjeg-otpora ]

Režim se nada blokadi jer neće da se bori protiv kriminala

Istrage napada na novinare su možda i najgovorljiviji konkretan primjer neizvedenosti, nesamostalnosti i nedostatka ozbiljnih rezultata kada su crnogorske institucije u pitanju, kazao je Marić

‘Moguća blokada proširenja nanijeće ozbiljnu štetu vlasti jer će ogoliti njenu stvarnu autoritarnu i antipravnu prirodu, ali i ozbiljnije zamisliti javnost o tome gdje smo stvarno, ukazano je iz Demokratske Crne Gore. Kako je rekao poslanik te stranke Momo Koprivica, blokada daljeg proširenja EU je mač sa dvije oštrice za vlast…’

‘…Crna Gora pregovara sa EU već više od sedam godina i dosad nije uspjela da otvori sva poglavlja, a pri tome ih je svega nekoliko privremeno zatvoreno. Inače, između EU i Crne Gore pregovara se o 35 poglavlja evropskog prava.

Kako je istakao Boris Marić, direktor Centra za građanske slobode (CEGES), Crna Gora tapka u mjestu i zabrinjavajuće je da i nakon toliko vremena od otvaranja pregovora Evropska komisija (EK) upozorava na problem sa nezavisnošću pravosuđa. Kaže da ako se tome doda da Agencija za sprečavanje korupcije do sada nije ostvarila potrebnu ulogu u unapređenju borbe protiv korupcije, te da su rezultati u polju suzbijanja visoke korupcije i organizovanog kriminala manje-više zanemarljivi, može se konstatovati da Vlada nije uspjela riješiti bazične pretpostavke napretka i da smo zaista daleko od potrebnih pretpostavki koje bi govorile o suštinskom reformskom zamahu.

– Istrage napada na novinare su možda i najgovorljiviji konkretan primjer neizvedenosti, nesamostalnosti i nedostatka ozbiljnih rezultata kada su crnogorske institucije u pitanju. Na sve to možemo dodati zahtjev EK da se temeljno reorganizuje sistem sprovođenja i kontrole izbornog procesa, jer je konačno nakon afere „Koverta” legitimitet tog procesa na minimumu, što je pitanje bazične osnove demokratskog funkcionisanja – ocjenjuje Marić.

Istakao je da u odnosu na protok vremena, te uložena sredstva, ono što možemo da čitamo kao nalaz Evropske komisije djeluje poražavajuće…’

Kompletan tekst: https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Politika&clanak=704535&datum=2019-07-16

Preuzeto sa “Dan Online”

Medenica ošamarila sudstvo da bi odbranila političke smjene

Predsjednica Vrhovnog suda donijela Načelni pravni stav da sudovi ne mogu ocjenjivati odluke Skupštine o izboru i smjenama funkcionera, nakon što su sudovi utvrdili nezokonite smjene nepodobnih – Irene Radović, Vanje Ćalović, Gorana Đurovića, Nikole Vukčevića,…

POLITIČKE ODLUKE IMAJU PREDNOST U ODNOSU NA ZAKON

Odlukom da sudovi ne mogu da odlučuju da li su zakonite odluke o izboru ili smjeni državnih funkcionera, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica udarila je jak šamar osnovnim i redovnim sudovima koji su štitili njihova prava dokazujući da je set političkih odluka donesen nezakonito.

…’Direktor CEGAS-a Boris Marić smatra da je ovakvo tumačenje u suprotnosti sa ustavnim i zakonskim principima.

“Sudovi sude po Ustavu i zakonu, pred sudovima svi treba da budemo jednaki, a svi akti donijeti u zakonskoj proceduri pred državnim organima provjerljivi na sudu. Načelni stavovi nijesu obavezujući, oni su upućujući, a ovakav načelni stav, ako je donijet, u suprotnosti je sa ustavnim i zakonskim principima”’…

Pročitajte više na: https://www.vijesti.me/vijesti/politika/medenica-osamarila-sudstvo-da-bi-odbranila-politicke-smjene

Rješavanje afere “Koverta” da ide u smjeru dokazivanja političke korupcije na visokom nivou

Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS), Boris Marić, rekao je da je SDT pokrenuo postupak u vezi sa aferom „Koverta“, ali da u sklopu tog postupka nije urađen neophodan korak, a to je, kako je kazao, da se uzme iskaz od predsjednika DPS

Postupak rješavanja afere „Koverta“ mora ići u smjeru dokazivanja postojanja političke korupcije na visokom nivou, jer je to odbrana javnog interesa i jedini put da se grade institucije koje će garantovati optimalne, fer i slobodne izbore.

To je saopšteno na pres konferenciji “Crnogorski izbori u koverti”, koju je organizovala Politikon mreža u okviru projekta “Vladavina prava na Zapadnom Balkanu: (Raz)otkrivanje pravila igre”, koji sprovodi sa CRT-om iz Srbije i Tim institutom iz Sjeverne Makedonije, a koji je podržao Evropski fond za Balkan (EFB).

Izvršna direktorka Politikon mreže, Jovana Marović, ocijenila je da Agencija za sprječavanja korupcije (ASK) ne zna precizno svoje nadležnosti što je dokazala sa dva različita saopštenja krajem januara i početkom februara.

„U jednom se Agencija proglašava kao nenadležna za slučaj „Koverta“, a u drugom saopštenju ona ipak informiše javnost da će određene aktivnosti sprovesti. To znači da Agencija ne postupa po navodima o zloupotrebama i kršenjima zakona, već postupa nakon dodatnih konsultacija“, rekla je Marović u PR Centru.

Ona je kazala da procedure vršenja nadzora ASK-a nisu precizno definisane i da tu postoji veliki prostor za precizno definisanje šta i na koji način Agencija treba da kontroliše.

„Takođe, nameće se pitanje zašto je zainteresovana javnost u Crnoj Gori postala nezainteresovana. Zainteresovana javnost je izgubila interesovanje zbog toga što se prigovori po poravilu odbijaju od strane Agencije“, rekla je Marović.

Prema njenim riječima, nezakonito finansiranje političkih partija za Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije krivično djelo protiv izbornih prava.

„Nema povjerenja u izborni proces dok kod ne postoji uvjerenje i percepcija javnosti da je zakon jednak za sve, a to nije slučaj u Crnoj Gori. Posljednje istraživanje Balkanskog barometra pokazuje da 59 odsto crnogorskih građana ne vjeruje da se zakon jednako primjenjuje na sve građane“, navela je Marović.

Donacije, kako je rekla, „ispod žita“ nisu zanimljive za SDT ukoliko one nisu snimljene i ekranizovane.

„To znači da sve ono što je ukazivalo da postoje dodatne nezakonite donacije, nije interesantno za SDT“, rekla je Marović.

Ona je kazala da je politička odgovornost u Crnoj Gori gotovo nemoguća misija.

„Vidjeli smo kako je parlament diskutovao o aferi Koverta. Odbor za bezbjednost i odbranu je odbio da sprovede kontrolno saslušanje, a rasprava u plenumu je ostala bez zaključaka. Na taj način nemamo političku odgovornost uopšte“, rekla je Marović.

Afera „Koverta“ je, kako je rekla, još jedna od afera koja ukazuje na izborne neregularnosti, a način na koji su institucije odgovorile na tu aferu, kako smatra, ne daje preveliki prostor za optimizam da će postojati konkretni rezultati.

Marović smatra da svaka priča o nezavisnosti i proaktivnosti ASK-a mora poći od pitanja ko upravlja ili ko bi trebalo da rukovodi tom agencijom.

„Na tehničkom nivou, ASK mora da unaprijedi komunikaciju sa građankama i građanima. Agencija ne treba da čeka da tužilaštvo od nje traži određene informacije, nego ona treba da ispituje razne navode o zloupotrebama i treba da dostavlja informacije tružilaštvu proaktivno“, objasnila je Marović.

ASK, kako smatra, treba da izmijeni i unaprijedi plan mjera, koje je pripremila kao odgovor na kritike Evropske komisije „budući da se te mjere sada ne odnose na ono što je ključan problem u radu Agencije, a to je manjak nezavisnosti i manjak proaktivnosti“, rekla je Marović.

ASK mora, kako je ukazala, da objavljuje sva rješenja u postupcima u kojima je odlučivala.

Što se tiče SDT-a, kako je rekla Marović, ono mora da proaktivno djeluje u cilju sprječavanja, otkrivanja i odvraćanja od vršenja krivičnih djela, koja se odnose na izborna prava.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS), Boris Marić, rekao je da je SDT pokrenuo postupak u vezi sa aferom „Koverta“, ali da u sklopu tog postupka nije urađen neophodan korak, a to je, kako je kazao, da se uzme iskaz od predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS).

„Cijela ta afera je kvalifikovana kao moguće pranje novca. Držim da je javni interes da se prati tok novca, a čini mi se da je u ovom slučaju to moguće, i da se ide ka sferi krivičnih djela, koja su vezana za kršenje prava u sklopu izbornog prava i zakonodavstva i da se ustanovi i dokaže da je u konkretnom slučaju postojala politička korupcija na visokom nivou. To bi bio jedini pravi put“, smatra Marić.

On je istakao da svaki građanin u Crnoj Gori može da prepozna apatičnost i visok stepen nepovjerenja u institucije.

„Moramo ići ka odbrani javnog interesa, a javni interes je da ovaj postupak razrješenja afere „Koverta“, mora ići u smjeru dokazivanja postojanja političke korupcije na visokom nivou. To je jedini put da napravimo osnove da gradimo institucije i normativni sistem, koji će garantovati optimalne, fer i slobodne izbore“, kazao je Marić.

Prema njegovim riječima, reakcija Evropske komisija, u slučaju afere „Koverta“, bi trebalo da bude proaktivna.

„Mi smo u jednom ugovornom odnosu u pregovaračkom procesu. Taj proaktivan odnos bi trebalo da postoji i oni iz Evropske komisije bi trebalo da dođu na teren i da nakon detaljnog ispitivanja i svih efekata, koje je proizvela afera „Koverta“, daju obavezujuće preporuke. Oni to mogu da urade. Mi i dalje nemamo ni u najavi završna mjerila za ključno Poglavlje 23, koga se sve ovo tiče“, rekao je Marić.

On smatra da je tužilaštvo vrlo loše komuniciralo sa javnošću u vezi sa aferom „Koverta“.

„Nije nas obavještavalo, a držim da je to javni interes i da je trebalo periodično da obavještava javnost šta se dešava u tom postupku, jer to je postupak od visokog društvenog značaja. Iako bude podignuta optužnica, moramo čekati odluku sudijskog vijeća da vidimo da li će ona biti i prihvaćena“, objasnio je Marić.

Preuzeto sa “Vijesti Online”.

Profesionalizacija DIK-a bi uticala na ozbiljniji i profesionalniji rad te institucije

Profesionalizacija Državne izborne komisije (DIK) bi uticala na njen ozbiljniji i profesionalniji rad, a potrebno je i obezbijediti pristup medijima prilikom održavanja sjednica DIK-a, čime bi rad te institucije bio transparentniji.

To je saopštio istraživač javnih politika u Centru za monitoring i istraživanje (CeMI), Nikola Zečević, u drugom dijelu nacionalne konferencije koju je CeMI organizovao u okviru projekta „Neka slobodni izbori postanu navika – Izgradnja povjerenja u integritet izbornog procesa u Crnoj Gori“, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Zečević je istakao da je jedna od osnovih preporuka profesionalizacija DIK-a i da je u studiji predloženo da DIK čini od tri do pet predstavnika iz oblasti prava.

„Smatramo da bi preložena profesionalizacija uticala na ozbiljniji i efikasniji rad DIK-a. Osvrnuo bih se i na jedan podatak, predstavljen u okviru našeg istraživanja, gdje odgovori ispitanika ukazuju da je potrebno snažnije uvođenje stručnjaka u DIK. Prema našim nalazima, 65,5 odsto ispitanih je ocijenilo da DIK treba da čine kombinovano predstavnici političkih partija i nezavisni stručnjaci“, smatra Zečević.

On je kazao da predstavnici potvrđenih izbornih lista ubuduće ne bi trebalo da učestvuju u radu DIK-a sa pravom glasa.

Zečević je rekao i da DIK ima problem sa transparentnošću.

„CeMI u svojim preporukama smatra da je nužno obezbijediti pristup medijima prilikom održavanja sjednica DIK-a. Takođe, posebno je važno posvetiti pažnju provjeravanju vjerodostojnosti potpisa. Smatramo i da je nužno povećati ažurnost objavljivanja informacija na zvaničnoj internet stranici DIK-a“, naveo je Zečević.

Kada je u pitanju opštinska izborna komisija, kako je rekao, potrebno je profesionalizovati poziciju predsjednika.

„Njega bi na to mjesto na bazi zakonom utvrđenih kriterijuma i javnog konkursa postavljao DIK, dok bi ostali članovi opštinske izborne komisije bili proporcionalno zastupljeni na osnovu njihovog statusa u lokalnom parlamentu“, rekao je Zečević.

Druga preporuka kade je riječ o opštinskim izbornim komisijama je, kako je kazao, da se poveća njihova transparentnost.

Predsjednik DIK-a, Đorđije Vukčević, kazao je da često onaj ko je nezadovoljan postignutim rezultatima na izborima ne traži greške u sopstvenim redovima, nego se, kako je dodao, te greške uglavnom traže kod organa, koji su sprovodili izbore ili u izbornom zakonodavstvu.

„Ponekad ima suviše neopravdanih i neutemeljenih prigovora, kritika. Čini mi se da postoji određeno nepoznavanje uloge DIK-a. DIK u ovom sastavu je političko tijelo, jer imate četiri predstavnika pozicije, četiri opozicije, jedan je predstavnik manjinskih  naroda, jedan NVO sektora i tu je predsjednik DIK-a“, naveo je Vukčević.

On je istakao da je reforma ukupnog izbornog zakonodavstva veoma kompleksna i da ne podrazumijeva samo Zakon o izborniku odbornika i poslanika i Zakon o biračkom spisku, nego se dotiče seta čitavnog niza zakona.

„Postavlja se pitanje da li profesionalizovati DIK. Odmah u startu čovjek bi rekao da, jer to podrazumijeva veći stepen autonomije znanja, odgovornosti. Ja sam najviše za to da će ljudi od integriteta i autoriteta biti odgovorni prema sebi i prema funkciji i da će taj posao obavljati da valja“, kazao je Vukčević.

Član Građanskog savjeta, Boris Marić, smatra da je DIK institucija koja je najsporije razvijana u Crnoj Gori i gdje i dalje postoji krucijalno pitanje „na koji način organizovati DIK, a da se poveća profesionalizacija i da se na neki način, kroz povećanje profesionalizacije i integriteta dođe do određenog nivoa depolitizacije DIK-a“.

On je rekao da sva priča oko izbornog sistema mora da završi u parlamentu među političkim subjektima „i to dominantno među političkim subjektima, koji danas nisu u ovoj sali“.

„Oni će najviše uticati na ono što će biti rješenje. Mi možemo da ukažemo i nastavićemo da ukazujemo i šaljemo poruke i upiremo prstom u konkretne slučajeve, koji proizvode određene posljedice. Ali u svakom slučaju insistiramo na nečemu što je utvrđivanje odgovornosti na osnovu onoga što propisuje zakon. To je jedini put za dolaženje do određenog osnovnog konsenzusa oko izbornih uslova, koji mora da se završi u parlamentu“, smatra Marić.

Politikolog, Predrag Zenović, je rekao da je izborna administracija samo jedan od elemenata, koji je važan za očuvanje integriteta izbora.

„Potpuna profesionalizacija bi mogla da bude problematična. Mislim da je onaj predlog koji je dao CeMI, koji je neki vid polovičnog pristupa profesionalizaciji, dobar. On treba da da i profesionalnu i demokratsku ili političku legitimaciju. Ovaj pristuo je u skladu sa onim što je dokument Venecijanske komisije, koji upravo podrazumijeva i profesionalce, dakle pravnike u DIK-u, ali i predstavnike onih koji učestvuju u izbornoj utkakmici“, kazao je Zenović.

Preuzeto sa “CEMI Online”

Peticija ”Naš novac, njihovi stanovi i tajni fondovi” zaustavljena na prvom koraku

VLADI CRNE GORE PRIVATNI INTERESI ISPRED INTERESA JAVNOSTI DA ZNA 

Ministarstvo javne uprave Vlade Crne Gore nije odobrilo ni pokretanje elektronske peticije kojom je deset nevladinih organizacija od Vlade tražilo da konačno objavi informacije o trošenju budžetskih sredstava iz budžetske rezerve  i  stanovima koje dijeli funkcionerima.

Ministarstvo javne uprave u svom odgovoru za to daje potpuno pravno neutemeljeno obrazloženje. Pri tom se poziva na mišljenje fantomske Komisije za e-peticije koju čine predstavnici Generalnog sekretarijata Vlade, Ministarstva pravde i Ministarstva javne uprave. Bilo bi zanimljivo vidjeti i ko  sjedi u ovom do juče nepoznatom tijelu  i čije to tajne na ovaj način skriva od građana.

Deset nevladinih organizacija su polovinom juna zajednički podnijele e-peticiju sa prijedlogompromjene politike Vlade u vezi sa objavljivanjem informacija o radu Komisije za stambenu politiku i Komisije za raspodjelu sredstava budžetske rezerve. Peticiju su podržale Institut alternativa (IA), Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Centar za monitoring i istraživanje (CEMI), Politikon mreža, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građanske slobode (CEGAS), Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG) i Media centar. Ove NVO smatraju da građani imaju pravo da znaju kako se troše budžetska sredstva, uključujući i sredstva budžetske rezerve, kao i sredstva koja Vlada opredjeljuje za rješavanje stambenih potreba javnih funkcionera.

Tajnost odluka dvije komisije podriva otvorenost i integritet Vlade, povjerenje javnosti u zakonito i opravdano trošenje javnog novca, a protivna je i zakonskim odredbama o slobodnom pristupu informacijama koji propisuje da je organ vlasti dužan da objavi pojedinačne akte i ugovore o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda.

Peticijom smo namjeravali da od Vlade tražimo:

–        Skidanje oznake tajnosti sa svih akata ovih komisija (nastalih u periodu od 2006. – 2019), i njihovo proaktivno objavljivanje na internet stranici Vlade Crne Gore;

–        Donošenje odluke da svi akti ovih komisija ubuduće budu proaktivno objavljeni na internet stranici Vlade Crne Gore.

U ovogodišnjem Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru, u dijelu koji se odnosi na državnu upravu, ocjenjuje se i da “proces donošenja zakonodavnih i političkih odluka nastavlja biti opterećen nedovoljnom transparentnošću i nedostatkom uključenja zainteresovanih strana”. Takođe, nakon niza oštrih kritika zbog skrivanja informacija jedna od tri ključne preporuke EK nalaže da Vlada treba da “unaprijedi građanima pristup informacijama kroz smanjenje ćutanja administracije i nazadne tendencije odbijanja pristupa informacijama stavljanjem oznake tajnosti na njih”.  Od objavljivanja izvještaja EK prošlo je nešto malo više od mjesec dana, a Vlada je ovakvim odbijanjem da se građani i izjasne o peticiji demonstrirala da je spremna da ide direktno i protiv preporuka EK da bi držala pod velom tajnosti budžetske fondove.

Zabrana pokretanja naše peticije predstavlja najsnažniju potvrdu opravdanosti njene teme i pokazatelj je neodgovornosti i netransparentnosti ove Vlade prema sopstvenim građanima i EK.

Istovremeno, ovakva odluka Vlade predstavlja i suštinsko obeshrabrenje svim drugim građanima da iskoriste mogućnost pokretanja e peticije i koncept otvorene uprave koji navodno zagovara. Zato ćemo mi nastaviti da na njoj insistiramo jer građani imaju pravo da znaju kako Vlada troši njihove novce, a svi mi imamo pravo da živimo u državi o čijem kredibilitetu i poštovanju međunarodnih obaveza Vlada vodi više računa nego o svojim partijskim i partikularnim interesima.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora, Institut alternativa (IA)

Ana Novaković, izvršna direktorica, Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica, Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Vanja Ćalović, izvršna direktorica, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)

Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora, Centar za monitoring i istraživanje (CEMI)

Jovana Marović, izvršna direktorica, Politikon mreža

Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica, Akcija za ljudska prava (HRA)

Boris Marić, direktor, Centar za građanske slobode (CEGAS)

Milka Tadić Mijović, predsjednica, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Goran Đurović, direktor, Media centar

Powered by WordPress.com.

Up ↑